Koliko je fizičkih napada na bošnjačke povratnike u Rs, posebno na njihovu maloljetnu djecu (a za koje javnost ne zna), bilo u zadnjih nekoliko godina, teško da će se ikada saznati.
Piše: Almasa Hadžić
Vijest da je u Policijskoj stanici u Osmacima, bez prisustva staratelja ili advokata, navodno, maltretiran maloljetni A. J., sin Juse Jusića, iz sela Mahala, općina Osmaci, jedna je u nizu sličnih koje govore o napadima, premlaćivanjima, prepadanjima, posebno vrijeđanjima na nacionalnoj osnovi, kojim su godinama izloženi Bošnjaci u entitetu Rs.
Za one koji ne znaju gdje je Mahala, riječ je o selu na području općine Osmaci u kome su prije agresije mahom živjeli Bošnjaci, a u kome su, prilikom povratka u augustu 1996. godine, isti dočekani mecima policije Rs pod komandom Dragana Kijca, gdje je nakon zadobijenih povreda smrtno stradao povratnik Muradif Alić.
Za njegovo, kao ni za desetine drugih mirnodopskih ubistava Bošnjaka u Rs-u nikad niko nije odgovarao.
Teško je povjerovati da će MUP Rs-a, kako su to najavili današnjim saopćenjem, u vezi sa "premlaćivanju maloljetnika" od strane policijskih službenika u Osmacima, učiniti bilo šta što će pomoći da se do kraja rasvjetli ovaj slučaj i krivac privede pravdi.
Jer slučaj A. J. iz Mahale, samo je jedan od mnogobrojnih istih ili sličnih koji se dogodio u zadnjih dvije godine (da ne idemo dalje), a koji, iako se znaju njihovi počinitelji, do sada nije dobio sudski epilog.
Svi se još uvijek sjećamo premlaćivanja srednjoškolca Alije Avdića iz Nove Kasabe, od strane njegovog školskog kolege, koje se dogodilo u maju prošle godine.
Alija je, zbog zadobijenih povreda, imao dvije operacije u Bijeljini, dugo se nakon toga oporavljao, ali do danas, njegove roditelje koji su putem advokata podnijeli tužbu protiv napadača, odnosno njegovih roditelja, niko nije pozvao na sud.
Nije prošlo ni tri mjeseca od napada u Novoj Kasabi, u Zvorniku je učenika Saobraćajne tehničke škole u Karakaju, E. Hasanovića, napao njegov kolega iz razreda, gdje mu je nanio teške tjelesne povrede. Pamtimo, kako je povrijeđeni E. Hasanović, krvav i skoro u besvjesnom stanju, na očigled direktora škole, pušten da sam ide kući, umjesto da bude odveden u bolnicu radi ukazivanja pomoći.
Napadač na Hasanovića je poznat i školskim organima i pripadnicima policije u Zvorniku, ali do danas nema informacija da su protiv njega, osim uobičajenog privođenja, poduzete bilo kakve druge zakonske mjere.
U junu mjesecu ove godine u Bratuncu je, pitajući ga "hoćeš li da te zakoljemo kao što smo vas u Srebrenici klali" napadnut i teško pretučen mladić Osman Mehanović koji je, također zadobio teške tjelesne povrede.
Napadači na Mehanovića su poznati organima gonjenja, kao i njihov motiv za napad, ali do danas zakon se nije obračunao s njima.
Nema zakonske zaštite ni za Beriza Merdžića, vlasnika aščinice "Korzo" u Bratuncu koji je zadnjih nekoliko godina redovna meta, također, poznatog napadača iz Bratunca.
Merdžić je svaki napad prijavio policiji, podnosio tužbe, ali napadač i dalje hrabro obilazi njegovu aščinicu čekajući priliku za novo "djelovanje".
Koliko je fizičkih napada na bošnjačke povratnike u Rs, posebno na njihovu maloljetnu djecu (a za koje javnost ne zna), bilo u zadnjih nekoliko godina, teško da će se ikada saznati.
Još uvijek se u prepričava slučaj majke iz Porinja, koja je uzaludno prijavljivljivala maltretiranje sina od strane njegovih školskih drugova (maltretirali su ga jer su vidjeli da dječak posti) i koja je, nakon odsustva bilo kakve reakcije i škole i policijskih službi, bila prisiljena da "upadne" u školu, okupi cijeli prosvjetni kadar i istim, i to u prisustvu policije, hrabro "saopći" šta će se dogoditi i njima i školi, ako se iko više ikad usudi da vrijeđa, ponižava i prijeti njenom djetetu.
A onda je, još hrabrije, pokucala i na vrata "uglednih roditelja" učenika koji joj je maltretirao sina.
Postavlja se logično pitanje kako to da godinama nekažnjeno prolaze napadi na Bošnjake u Rs-u, posebno na njihovu djecu, prijetnje i uvrede koje im se upućuju na dnevnoj ravni.
Ko to legalizuje ostrašćene nacionalističke uvrede upućene Bošnjacima, koje horski odjekuju sa fudbalskih utakmica i raznih drugih sportskih takmičenja, iz crkava i manastira, sa slava i proslava, ili poruke sa društvenih mreža, poznatih korisnika, od čijeg se sadržaja ledi krv u žilama?
Istovremeno, u Srebrenici, zbog jednog Facebook statusa, koji sat nakon što je napisan, hapsi se Bošnjak - njegov autor i pokreće neviđena haranga protiv istog.
Jesu li murali sa likovima ratnih zločinaca, razne kampanje koje se protiv službenika Islamske zajednice, kakvu smo nedavno imali protiv imama u Kozarcu, uriniranje uz zidove džamija, razbijanje džamijskih prozora i skoro svakodnevno pozivanje na "klanja, ubijanja muslimana" od strane unajmljenih lokalnih baraba, a koji su redovno "od ranije poznat policiji" dio smišljene kampanje unošenja straha u svrhu mirnodopskog iseljavanja Bošnjaka iz Rs-a.
Ko god misli da nisu - vara se.
