Dok je Andrej Plenković u Sarajevu nudio svoju i pomoć svoje države u rješavanju mnogih političkih problema koji pritišću BiH, dotle se njegov ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman, u Briselu, javno protivio njemačkom prijedlogu o uvođenju sankcija Miloradu Dodiku
Piše: Almasa Hadžić
Lobiranju Njemačke da Evropska
unija uvede sankcije članu predsjedništva BiH Miloradu Dodiku, najviše se protivila
Republika Hrvatska, pišu hrvatski mediji.
Upravo u danu kada je njemačka
ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock u Briselu novinarima objelodanila
da je njena zemlja pozvala Evropsku
uniju da sankcionira Dodika, da li slučajno ili ne, premjer Vlade Hrvatske Andrej
Plenković, sa grupom ministara stigao je u Sarajevo i to na poziv predsjedavajućeg
Vijeća ministara Zorana Tegeltije, kadra Milorada Dodika.
Boravak Plenkovića u Sarajevu, u
domaćim medijima, ocjenjen je izuzetno „konstruktivnim
i prijateljskim“, gdje se, osim sa svojim domaćinima u Vijeću ministara koje su
činili, uglavnom ministri iz Dodikovog političkog miljea, susreo i sa
predstavnicima oba doma Parlamentarne skupštine BiH.
Šta se razgovaralo u Sarajevu,
zasad se malo zna.
Osim što je ponovo potvrdio svoj
raniji stav o genocidu u Srebrenici čime je predsjedniku svoje države Zoranu
Milanoviću održao moralno slovo, ali i lekciju iz pristojnosti, Plenković je,
obraćajući se medijima, na svaki način nastojao demonstrirati dobronamjernost
politike njegove države prema BiH, što je ovdašnja javnost dočekala sa velikim
simpatijama.
Posebno nakon svih uvreda koje već
više od godinu dana spram naše države i njenog najbrojnijeg naroda, odašilje
predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
No dok je Andrej Plenković u
Sarajevu nudio svoju i pomoć svoje države u rješavanju mnogih političkih
problema koji pritišću BiH, dotle se njegov ministar vanjskih poslova Goran
Grlić Radman, u Briselu, javno protivio njemačkom prijedlogu o uvođenju
sankcija Miloradu Dodiku koji je uzrok najveće političke krize u našoj zemlji
od okončanja agresije 1995. godine.
Takav stav zvanične Hrvatske, kod
mnogih, protumačen je na način da je od Plenkovićevog jednodnevnog izleta u
Bosnu i Hercegovinu, odakle je odaslata poruka, prije svega Briselu, da je
rješenje krize u ovoj zemlji u dijalogu, a ne u sankcijama kakve zagovaraju
moćna Njemačka i još neke države Evropske unije, najviše profitirao „hrvatski
komšija“ Milorad Dodik.
Jer o Dodikovim secesionističkim
namjerama, blokadi rada institucija BiH i javnoj podršci koju mu pružaju
kadrovi HDZ-a s Draganom Čovićem na čelu, jučer se, bar javno, u Sarajevu nije čula
ni jedna riječ.
U Briselu jeste, ali je Hrvatska,
onim koji su raspravljali o Dodikovim secesionističkim namjerama u BiH, pokušala
na svaki način zapušiti usta.
Andrej Plenković, morao bi kazati,
zbog čega.
Ako je iskren, naravno.
