Prekontali su se i Dragan Čović i Milorad Dodik, nadajući se da će u žurbi "muslimanske reprezentacije" da što prije zgrabe vlast, ono što su UZP-ovci prije 30 godina započeli, ostvariti sa potpisima na komadu papira, i tako ispuniti njihove snove o Bosni i Hercegovini kao državi koje nema.
Član stranke Za Nove Generacije (ZNG) i zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Zlatko Miletić, svojim izjavama o trenutnim odnosima na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, tačnije unutar Osmorke, koja već dva puna mjeseca, bar jednom nedeljno obećava "hitnu uspostavu vlasti", sinoć je na Face TV, po onoj policijskoj "ili jesi ili nisi", naprosto eksplodirao.
Najprije ljudski, a onda i politički.
Čovjek, čiju policijsku vjerodostojnost niko ne može problematizirati, priznao je da su ga, zbog podrške koju je Osmorka, a i on među njima, dali Marinku Čavari, čovjeku sa američke "crne liste", oni koji ga poznaju, posebno njegovi glasači, naprosto, počeli "pljuvati".
I ne samo zbog Čavare već zbog svih drugih usluga koje je Osmorka, krećući u pravljenje buduće državne i entitetske vlasti, ne pitajući koliko košta u posljednjih mjesec dana svesrdno isporučila Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću.
Kako kaže, bez njegovog, a i bez znanja i pristanka još nekih kolega sa spiska stranaka koje čine Osmorku i do čije je principijelnosti, slagali se s njima ili ne, voljeli ih ili ne, sve do zagrljaja s Čavarom, značajan dio javnosti, ipak, držao.
Miletić je kazao šta mu je na srcu.
Da li se "prao" ili ne, svejedno, ali je sebi, a i onim koji do njega drže, značajno olakšao.
Kako se moglo prepoznati iz njegovog razgovora, crta preko koje ni on, kao i još neke njegove kolege iz Osmorke neće preći je nedavno usvojeni Dodikov Zakon o nepokretnoj imovini Rs, Čovićevo muljanje oko Izbornog zakona, izbacivanje iz sporazuma o pravljenju vlasti klauzule o NATO integracijama Bosne i Hercegovine i mnogo toga još...
Blago rečeno nedorasli ozbiljnosti političkog trenutka, prvaci Osmorke, prije svih Nermin Nikšić i Elmedin Konaković, u žurbi da se što prije dokopaju vlasti, nisu računali da će njihovo političko soliranje naići na otpor, najprije, članova Stranke za BiH i NES-a, a sada i ZNG što, ni u kom slučaju ne indicira da će se oni prisloniti "mrskoj SDA".
Otpor kojeg su pokazali, poruka je prvaka ovih partija da im je država, ipak, preča od fotelje svakog njenog pojedinca.
No, nije se samo Osmorka prekontala.
Prekontali su se i Dragan Čović i Milorad Dodik, nadajući se da će u žurbi "muslimanske reprezentacije" da što prije zgrabe vlast, ono što su UZP na čelu sa Tuđmanom i Karadžić i Mladić na čelu sa Miloševićem prije 30 godina započeli, ostvariti sa potpisima na komadu papira, i tako ispuniti njihove snove o Bosni i Hercegovini kao državi koje nema.
Delegiranje Marinka Čavare, čovjeka sa američke "crne liste", na mjesto dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH bio je podli test slabosti Osmorke kojim je Dragan Čović testirao cijenu koju je ova grupacija stranaka spremna platiti samo da sa dokopa vlasti i sa političke scene zbaci "nacionaliste SDA".
Brzina slatkih riječi kojim je Čović laskao Osmorki, a sve u cilju da mu se što prije isporuči izmjenjeni Izborni zakon (ostalo će sam!), otvorila je oči mnogim putnicima iz Nikšićevog političkog voza iz koga su već na prvoj stanici iskočili oni koji su prepoznali Čovićeve namjere.
Još više nego Čoviću, da se što prije uspostavi vlast na državnom nivou, žurilo se i Miloradu Dodiku, ali je i on, u toj žurbi, napravio greške u koracima.
Najavom obilježavanja neustavnog dana Rs,planiranom paradom sljedbeniika Mladića i Karadžića koji će uz taktove "Marša na Drinu", na vratima Sarajeva skandirati "za krst časni", Dodik je, najprije, testirao bošnjačke, tačnije, Osmorkine damare trpnje i servilnosti, i u dobro isplaniranoj halabuci zbog 9. januara, požurio da donese Zakon o nepokretnoj imovini Rs.
U zabunluku dok Nikšić i bratija budu useljavali u nove kabinete, Zakon bi, računao je, već trebao biti primjenjiv (nije računao na apelacije) a njime nastavljeni projekti Buk Bijela, gradnja aerodroma u Trebinju, plinovoda prema Srbiji, što je svakom ko ima dvije čiste u glavi bila poruka o ozvaničenju krčmljena imovine države Bosne i Hercegovine.
I oči su se otvorile.
Nakon reakcije grupe Osmorkinih članica, čiji zastupnici ne žele biti dio Dodikovog i Čovićevog tala, pitanje je ko će imati hrabrosti da u Državnom parlamentu podigne ruku za vladu u kojoj će glavnu riječ, bez da im se iko mogne suprostaviti, voditi ministri koji će realizirati protudržavne projekte kojim se obesmišljava država.
Kotač zvani vlast bez ucjena, koji su zakolutali Stranka za BiH i NES, sinoć je nezaustavljivo pogurao i ZNG, odnosno njihov zastupnik u Državnom parlamentu Zlatko Miletić.
Šta god da se dalje dogodi, formirala Osmorka vlast ili ne, ista više neće ličiti na onu kakvom su je u danu potpisivanja sporazuma o formiranju vlasti sa HDZ i SNSD prikazale TV kamere, a mnogi građani doživjeli kao političko "svjetlo na kraju tunela".
Brzina kojom su pokušali da se domognu fotelja na državnom i entitetskom nivou ogolila je, najblaže rečeno, (ne)sposobnost njenih prvaka da predvide reakcije svojih članica, na zamke koje su im na putu ostvarenja političkih ciljeva postavili Čović i Dodik.
Doduše, na ove reakcije, bez obzira na brzinu kojom su grabili ka uspostavi državne vlasti, a time i razgradnje države, nisu računali ni Dodik ni Čović.
Očigledno, "gas" koji su sebi dali u namjeri da što prije dođu do cilja, i jedne, i druge i treće, na prvoj krivini izbacio je sa pravca.
Narod bi rekao "ko žurio, vrat slomio".
