Nemoguće je da bilo koji narod u Evropi danas živi kao Bošnjaci u RS kojim se, osim prava da dišu, kopaju bašče, čuvaju ovce i koze i idu u džamiju, osporavaju sva druga prava koje podrazumjeva demokratski sistem vladanja u nekoj državi.
Piše: Almasa Hadžić
Da je istinita ona narodna „čega se
pametan stidi – budala se ponosi“ u politici entiteta RS, s tom razlikom što
nije riječ o budalama, već o opasnim lažovima i rušiteljima države Bosne i
Hercegovine, svjedočimo svakodnevno.
Nakon svih ispucanih uvreda, poniženja, laži izgovorenih od
strane člana Predsjedništva BiH Milorada
Dodika, upućnim Bošnjacima i njihovim predstavnicima u entitetu RS, na scenu je
stupio njegov savjetnik za medije, tačnije, laži izmišljotine, Radovan Kovačević.
Dotični je, naime, slavodobitno obznanio,
da RS „poštuje sve svoje građane“ te da bi bio sretan da Srbi u Federaciji
„žive kao Bošnjaci u RS“, što je, kako je kazao „nemoguće“.
Od rečenog istina je jedino ono „nemoguće“,
a nemoguće je da bilo koji narod u
Evropi danas živi kao Bošnjaci u RS kojim se, osim prava da dišu, kopaju bašče,
čuvaju ovce i koze i idu u džamiju, osporavaju sva druga prava koje podrazumjeva
demokratski sistem vladanja u nekoj državi.
Srž aktuelne politike RS koja se
javno razmeće pričom o poštovanju ljudskih prava Bošnjaka koji žive pod
njihovom vlašću, najbolje svjedoče generacije koje je ta politika odgojila u
postgenocidnom periodu ovog entiteta.
Ona se svodi na širenje laži,
uvreda, poniženja, mržnje i agresivnosti spram pripadnika bošnjačkog naroda,
prvenstveno od stran onih, odraslih na ideologiji herojstva ratnih zločina i
zločinaca, kakva se ni u njemačkom postnacističkom periodu nije mogla
vidjeti.
Na toj ideologiji odhranjen je
najveći broj podmlatka današnjih političkih lidera, bilo da se predstavljaju
kao pozicija, ili opozicija, među kojima
i hudi Dodikov savjetnik koji nas, kakve li ironije, ubjeđuje u demokratske
principe vladanja svog vođe.
Prije koju godinu, u ramazanu,
nakon završene nastave u osnovnoj školi u Zvorniku, čekajući autobus, bošnjački
dječak je posegnuo za flašom vode kako bi okončao dnevni post, što je primjetio
koju godinu stariji osnovac iz iste škole.
Prišao mu je, razjaren, s čakijom u
ruci krenuo put njega, govoreći mu: „To ti postiš“, te mu, uz psovke i
vrijeđanja zaprijetio da i njega i „sve one koji poste“ treba zaklati.
Poznato je da je, dan kasnije, prijetnju,
pred osobljem škole i pozvanom policijom na svoj način „razriješila“ majka napadnutog
dječaka uz poruku da je „njihova vlast
odgojila četnike gore od onih iz devedesetih godina“.
Ovaj i slični incidenti koji
vrijeđaju nacionalnu i vjersku pripadnost Bošnjaka u RS-u se odavno ne zovu
„incidenti“ već su postali pravilo od koga danas strahuje svaki Bošnjak koji
svoju djecu šalje u neku od gradskih entitetskih škola, a u kojim njihova djeca
pohađaju nastavu skupa sa djecom srpske nacionalnosti.
Premda su entitetskim zakonima i
Ustavom, Bošnjacima u manjem bh. entitetu zagarantirana sva ljudska prava, oni
od tih prava mogu da uživaju, kazali smo već jednom, samo ona koja se tiču
njihovog golog života – da dišu, čuvaju koze i ovce, kopaju bašče, idu u
džamiju, klanjaju jedni drugima dženaze.
Pod uslovom da ne spadaju u
kategoriju „Dodikovih Bošnjaka“ , Bošnjaci u RS-u se ne mogu zaposliti u
državne institucije, javna preduzeća i ustanove, posebno u one obrazovne.
Doduše, mogu se politički
organizirati, ali ne mogu politički odlučivati o bilo čemu.
Zato kad Dodikov savjetnik za medije Radovan Kovačević govori
o pravima koja u entitetu RS „uživaju Bošnjaci“, cijelom svijetu treba
obznaniti da SAVJETNIK LAŽE.
