Ako makar i letimično pogledate objave Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Dežavne agencije za istrage i zaštitu, Granične policije, Regulatorne agencije za komunikacije, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH, čak!, teško ili nikako nećete naći "Bosna i Hercegovina".
Rijetko, vrlo rijetko ćete od Milorada Dodika, novoizabranog predsjednika entiteta Rs čuti "Bosna i Hercegovina".
Umjesto toga on može čak i nevoljko procijediti "BiH".
Odraz je to njegovog političkog stremljenja da raskomada ovu državu. Na tom putu on je svjesno obesmišljava i kroz "skraćenicu". Kao takva, "BiH" je vještačka tvorevina kojoj je ili istekao ili će ubrzo isteći "rok trajanja".
I taj narativ gotovo da je općeprihvaćen u javnom diskursu, a pogotovo medijskom prostoru Rs.
No, on se proširio i na državne institucije.
Osim što se i dalje (ne)uspješno opiremo pojmu "zajedničke institucije", kao izrazu za tijela Bosne i Hercegovine, "BiH" se nameće i u zvaničnim objavama njenih tijela.
Ako makar i letimično pogledate objave Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Dežavne agencije za istrage i zaštitu, Granične policije, Regulatorne agencije za komunikacije, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH, čak!, teško ili nikako nećete naći "Bosna i Hercegovina".
(Gotovo) svuda je samo "BiH".
Nije, dakle, stvar neznanja. Mada neznalica ima i u institucijama. Itekako.
Jedna od osnovnih stvari koje učite u školi od malih nogu je da se bilo kakva skraćenica mora napisati u punom imenu na početku, da bi se poslije znalo na šta se referirate.
Nije ni stvar lijenosti!
Bosna i Hercegovina ima 16 slova. Nije najduže ime države na svijetu. Ima i puno dužih.
Njeno svođenje na "BiH" je smišljena politička poruka i oznaka "opredjeljenja".
