Ni PIC nije što je nekad bio

Vrijeme kada je neko drugi, ako je ikada, rješavao naše probleme, nepovratno je prošlo.

Piše: Sead Numanović



Bi i ovaj PIC.

Pred sastanak Vijeća za provedbu mira, što je puni naziv, na bosanskom, skraćenice iz ove gornje, početne rečenice teksta, poslao sam poruku jednom od evropskih ambasadora u Bosni i Hercegovini koji vrlo dobro poznaje i razumije situaciju u ovoj našoj državi. Pitao sam ga šta očekuje od PIC-a.

"Ti se šališ, jel' de", odgovorio je...

Već taj "diplomatski" odgovor objašnjava mnogo toga.

PIC je zasijedao jučer i danas. Jučer su s njima eglenisali čelnici dvije trojke i predsjednik HDZ BiH.

Diplomate su imale priliku prisustvovati tipičnom bh. sijelu. Svako od aktera pričao je svoju priču. I niko nije slušao onog drugog.

Predstavnici Trojke su se jadali kako su haman pa izdani od onih koji su ih napravili. A malo su stavili "soli na rep" Draganu Čoviću.

Ovaj se nije ni pomakao. Niti treba. Jednostavno ga se ne dotiče šta god da mu neko kaže.

Nebojša Vukanović, jedan od čelnika trojke bosanskih Srba, po lideru HDZ BiH tukao je iz svih oruđa. Na njegov (Vukanovićev) tahmin, Čovića je 'ubio k'o vola u kupusu'.

Ovaj, pak, PIC je napustio ne obrativši se čak ni novinarima. 

Kasnije je emitirao saopćenje u kojem je nedvosmisljeno zaprijetio Bošnjacima da ovog puta ne smiju izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH!

Nakon "defilea" bh. zvaničnika, članovi PIC-a su se zatvorili i krenuli u diskusiju. 

Neki su pričali (pre)često (visoki predstavnik Christian Schmidt), neki bili vrlo agilni (Julian Reilly, ambasador Velike Britanije), nekih opet nije bilo (Igor Kalabuhov, na primjer, ambasador Rusije. 

A neki su opet šutjeli kao zaliveni (Daniel Koski, otpravnik poslova ambasade Sjedinjenih Američkih Država).

I upravo ovo zadnje najviše govori. 

Ne da Koski nema šta reći. Itekako ima! Odlično razumije situaciju, ima žarku želju da se umiješa i pripomogne (olučujuće) da se najveća kriza u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi od Dejtona na ovamo, okonča. Ali, nema instrukciju iz Vašingtona za to. 

Administracija Donalda Trumpa upadljivo se povukla iz gotovo cijele Evrope. 

Još uvijek intenzivno rade na tome da se rat u Ukrajini okonča. Bez opipljivog uspjeha. 

Trump se nastoji prikazati kao mirotvorac. Uopće mu ne ide kako je zamislio, ali i dalje nastoji provesti ono što je naumio. Kako se stvari razvijaju, sve jasnije postaje vidljivo da on sada želi Nobelovu nagradu za mir. 

Posljedično, da bi se ovdje umiješao, prvo mora izviti rat. I to brutalan. A on to nipošto ne želi. 

Pa Koski sjedi, sluša, razmišlja... ali progovoriti ne može jer za to nema instrukciju. A bez nje govoriti ne smije. 

Bez barem 30.000 mirovnih vojnika na terenu, sa oslabljenom i nezainteresiranom Amerikom, Rusijom koja se sama još davno ranije povukla i iz OHR-a i iz PIC-a, sa agilnim Britancima koji svim silama nastoje provesti politiku za koju smatraju da je najrealnija, iako znaju da za to nemaju realne snage, PIC je bio tek još jedno kahvedžijsko sijelo. 

Malo 'tavle', malo 'domina', koja ruka 'remija', sve zaliveno himberima i kahvama preko mašica, on je izbacio i još jedan communique koji ne znači ništa. 

PIC je, ako je suditi po Schmidtu, dosta govorio o Dodiku. 

On, poručujum, nije partner, nije sagovornik.

I to je rečeno i objema Trojkama i HDZ-u (odnosno Čoviću).

Ko iole ozbiljnije i duže prati sastanke ovog formata, davno je naučio da čita između redova, kako bi naslutio neki kurs.

Ovog puta, kao i niz ranijih, nema se baš nešto pročitati ni unutar samih redova, a da o onom 'između redova' ne govorimo!

Novinari nisu imali ništa novo javiti sa sijela.

Zanimljiv je odabir gostiju. To je ova "nova" većina koja se pravi, ali nikako da se napravi. Niti će.

Na PIC-u su bile dvije trojke i HDZ BiH. 

Pričalo se o Dodiku (naravno!), ali ništa nije rečeno. 

Pogotovo je upadljivo da niko - niti od domaćih niti od stranaca - nije govorio o Dodikovom hapšenju. 

Na PIC-u nisu bili predstavnici SDA, S BiH ili DF-a.

A bez njih rješenja nema. 

Schmidt, pak, tokom svoje press konferencije, nije pokazao odlučnost u namjeri da krizu izazvanu secesijom Milorada Dodika prekine, smijeni koga može, promijeni šta može...

Umjesto toga imali smo "filovanje" izjavama - jedna kao "oštra", pa onda par "umjerenih" ili konfuznih rečenica.

Schmidt čak nije ni "išaretio" da će smijeniti Srđana Amidžića i Stašu Košarca sa ministarskih pozicija u Vijeću ministara BiH. A ima više nego dovoljno razloga za to. Pogotovo jer je i danas dosta pričao o neusvajanju Budžeta BiH... Uz to, ima alate da to uradi, ne bi mu bilo prvi put. 

Sve ovo upućuje samo na jedno - svijet se drastično promijenio. 

Novi poredak kaže da svako mora biti u stanju rješavati sam svoje probleme. Ako nije u stanju, onda se mora vrlo ozbilno zabrinuti za svoju budućnost.

Vrijeme kada je neko drugi, ako je ikada, rješavao naše probleme, nepovratno je prošlo. 

Umjesto "šta očekuješ od ovog PIC-a", moramo ODMAH početi raditi potpuno drugačije, nekonvencionalno, neočekivano, inteligentno...

Pa će onda i PIC biti ono što je 'nekad bio'.



Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.