Nesvrstanost Aleksandra Vučića u liku Titovog vrtnog patuljka

Možda Aleksandar Vučić može prevariti nekog od nasljednika afričkih i azijskih diktatorskih režima, nekog od svjetskih političkih varalica i kriminalaca, ali ozbiljne države i njihove predstavnike ne može. Ne može ni državu Bosnu i Hercegovinu.

Piše: Almasa Hadžić

Muljava, neiskrena politika Aleksandra Vučića, dosegla je svoj vrhunac obilježavanjem 60. godišnjice osnivanja Pokreta nesvrstanih za čije je stvaranje najzaslužniji bio predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito.

U liku Titinog vrtnog patuljka, ukrasio je Vučić veliku velesajamsku salu zastavama 105 država – članica Pokreta nesvrstanih, mahom nasljednika diktatorskih režima, okupio 550 učesnika samita, uvjeren da je i sam postao Tito, koji je, za razliku od njega, djelovao s pozicije državničkog autoriteta, a ne varalice, lažova i šizofrenika, kakvim se Vučić, sudeći po onom što radi, sve više pokazuje.

Samit u Beogradu ponovo je potvrdio tezu o Vučićevom uvjerenju da niko ne vidi njegovu političku neiskrenost, šovinizam i laži, kojim se, u sve suženijem prostoru djelovanja, danas pokušava sakriti čak i iza priče o nesvrstanim.

Nakon što se odavno bacio u naručje Rusima, potom obzananio da svoju državu želi voditi u Evropsku uniju, istovremeno cementirajući politiku nacionalizma i totalitarizma u svojoj despotiji zvanoj Srbija, Vučić je, eto, široko otvorio svoja državna vrata i preživjelim iz Pokreta nesvrstanih.

Misleći, valjda, da slaveći ideju nesvrstanosti, još nekoga može uvjeriti u svoju političku iskrenost i državničku veličinu.

Pa valjda oni koji su rođeni u vrijeme stvaranja Pokreta nesvrstanih, a i oni koji su o tome koliko, toliko slušali i čitali, znaju da je ovaj pokret u svom rodnom listu imao, koliko - toliko, dozu internacionalizma, a ne lokalne, zatvorene primitivne politike, u kojoj su širenje mržnje među narodima, podrška zločinima i zločincima i teritorijalne aspiracije spram svojih susjeda, glavni stub vladanja na koji se upravo oslanja režim Aleksandra Vučića.

Važno je znati i kakvu je ulogu na obilježavanju godišnjice Pokreta nesvrstanih imao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov čija zemlja nikad nije bila članica ovog pokreta.

Ne treba sumnjati da je Vučić, dok danima ubjeđuje domaću i svjetsku javnost u mirotvornu misiju svoje politike, pokušao da kroz prisustvo Lavrova, ruskim pečatom ovjeri svoju kandidaturu za budućeg gazdu zamišljenog „srpskog sveta“, a i za poneki međudržavni biznis koji bi se na kraju pokazao kao njegovo lično žrtvovanje za svoj narod!

Koliko se Vučić pogubio u svojim lažima, najbolje svjedoči učešće Milorada Dodika na beogradskom Samitu nesvrstanih koji je, kako je sam izjavio, tamo predstavljao bh. entitet RS.

Da je predsjednik Srbije iole političar od autoriteta, Dodik ne bi „primirisao stolu“ ovoga Samita, jednostavno, jer entitet RS, nema međunarodni subjektivitet i u međunarodnim okvirima ne predstavlja, ama baš ništa.

Mogao mu je Dodik doći na porodičnu slavu, dječiji rođendan, ili na pijanku pod nekim šatorom gdje se okuplja opančarska „politička elita“, ali na zvaničnom međunarodnom sastanku, kao predstavnik nečeg što nema međunarodni rodni list, naravno mogao je doći samo kao „pažljivi slušalac“.

Vučić, kako duže traje na vlasti, sve više vara i laže, iako mu se prostor za laži, objektivno, sužava.

I on to zna.

Ne može ni državu Bosnu i Hercegovinu.

Prosto što dok priča o poštovanju njenog integriteta, istovremeno u ruke Milorada Dodika stavlja koplja kojim bi da je gađa direktno u državne grudi.

Aleksandar Vučić je običan lažov i varalica.

U stanju uznapredovane šizofrenije, kaže nauka, takvi mogu biti veoma opasni.

Važno ih je prepoznati na vrijeme.