Nepodnošljiva lahkoća proizvodnje neprijatelja

Piše: Sead Numanović

Na vrhuncu svog mandata, Paddy Ashdown, proglašen je „maharadžom Bosne i Hercegovine“.

Žestoko ga se kritiziralo da provodi politiku „čvrste ruke“, bez oklijevanja poseže za Bonskim ovlastima, „sječe glave neistomišljenika bez milosti“ i – ne radi dovoljno dobro svoj posao.

Ashdown je bio „kriv“ ne što je proveo epohalne promjene koji su udarili čvrste temelje državnosti Bosne i Hercegovine, već što nije uradio ovo ili ono.

U stvari, Ashdown je bio kriv što nije radio umjesto nas.

Jedan visoki predstavnik spremio je sve da smijeni Milorada Dodika i zabrani mu svaki politički rad. Odluka je bila tako detaljna, da Dodik nije mogao okupiti ni 10 ovaca da im deklamira!

A onda je iz Brisela došao „mač“ koji ga je sasjekao u korijenu.

Njegov kredibilitet je devastiran i do kraja (kratkog) mandata bio je osakaćen.

Valentin Inzko godinama se proziva da „ne radi ništa“. Kriv je i za ono što treba biti, ali mnogo više za ono što je isključivo u rukama naših političara.

Potom je aktuelizirana priča o njegovoj zamjeni.

Njemačka je „u dosluhu“ s Rusijom „dogovorila“ da Christian Schmidt bude novi visoki predstavnik.

U dijelu sarajevskih (političkih) krugova to je shvaćeno kao dolazak „neprijatelja“. Čovjek nije ni u proceduri, a već je „osuđen“.

Da se razumijemo, nisam sklon Schmidtu.

Ne zato što se špekulira o tom „dilu“ s Rusima, mada su oni rekli da se OHR mora ugasiti, a ne da se bira novi visoki predstavnik, već zato što mislim da bi višestruko bilo dobro da se na čelo OHR-a konačno postavi žena!

Stranci nam stalno pridikuju o važnosti žena u politici, a tek su sada postavili ženu na čelo jedne važne međunarodne misije – OSCE.

U historiji OHR-a, žena ne da nije bila visoki predstavnik. Nije bila ni na poziciji prvog zamjenika! Blago rečeno, čudno!

Plan je da se pitanje visokog predstavnika riješi već u ovom mjesecu.

No, teško da će se to desiti.

Osim Schmidta, bit će barem još jedan kandidat za tu poziciju.

Očito je da se čeka da Joe Biden preuzme sve poluge vlasti u SAD, poreda svoje ljude na pozicije, i krene s realizacijom politike prema Bosni i Hercegovini koju je već dobrano definirao već tokom predizborne kampanje.

Sada je na red došao i šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Johann Sattler.

Kao i Ashdown, i on je „kriv“ ne za ono što je uradio, već za ono što nije. Niti će uraditi.

Sattler je žestoko kritiziran zbog navodnih priprema promjena Izbornog zakona. Stavljena mu je etiketa da je „Čovićev čovjek“.

Od svih šefova Delegacije EU koje znam, a znam ih dobro sve, Sattler je potpuno drugačiji.

On nije birokrata, kao njegovi prethodnici, već menadžer.

A znam i ko radi u Delegaciji, ergo, koje probleme Sattler ima u samoj kući.

Nemojte zaboraviti da sve ključne aktivnosti, a promjene Izbornog zakona jedna su od njih, Sattler ne radi sam. Tijesno koordinira sve s ambasadorom Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, Ericom Nelsonom.

Tako su njih dvojica, konačno, omogućili izbore u Mostaru.

Kada rezultati glasanja nisu bili kako su neki željeli, Sattler je, najednom, postao taj koji je morao osigurati da se glasa sve dok nam izbori ne budu u skladu s željama.

Nelson i Sattler traže da se radi na realizaciji 14 prioriteta EU, kako bi naša zemlja dobila kandidatski status. Šta je urađeno po tom pitanju?

Ništa!

I dalje čekamo da se promijene zakoni o VSTV, javnim nabavkama, da se iniciraju druge promjene zakona... dakle, čekamo se MI!

A to „MI“ su ove famozne „probosanske stranke“ u Sarajevu.

I, šta „MI“ radimo?

Država se gradi dobrim zakonima. I stalnim reformama. Kada je, zadnji put, u bilo kom od prekobrojnih parlamenata donesen neki dobar zakon?

Dobro. U državnom, pa i u dobroj mjeri u federalnom parlamentu suočeni smo s opstrukcijama Dodika i Čovića.

A šta je s ostalima?

Da su 10 posto energije sa brutalnih međusobnih svađa lideri „probosanskih“ stranaka usmjerili u iniciranje zakona i provođenje reformi, ne bi nam „stranci“ „krojili sudbinu“. Mada je ni ne kroje.

Bosna i Hercegovina je NAŠA država i krajnje je vrijeme da se ponašamo tako!

Može Sattler crtati Čovića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine do kraja života (A NE CRTA!), šta nas briga. Mi kreiramo procese, mi iniciramo zakone, borimo se kroz institucije sistema, RADIMO!

Pošto to nije slučaj, sada je i Sattler „kriv“.

Ima li kraja ovoj nepodnošljivoj lahkoći pravljenja neprijatelja od prijatelja?!