Ubistvo Ervina Ćelahmetovića nije prvi slučaj napada na Bošnjake i njihove vrijednosti u Priboju. On je samo prvi koji je glavom platio to što je Bošnjak.
Piše: Almasa Hadžić
U Priboju je ubijen tridesetpetogodišnji Ervin Ćelahmetović.
Bošnjak.
Ubio ga je njegov sugrađanin, policijski specijalac Igor Avramović koji u trenutku ubistva nije bio na dužnosti.
Srbin.
Šta za državu Srbiju i njene zakone znači kad Srbin, državljanin Srbije, ubije Bošnjaka, također, državljanina Srbije?
Kad u Srbiji, njen državljanin, Srbin, digne ruku na službenika Islamske zajednice, odnosno, imama, državljanina Srbije, kada na svoj vjerski praznik Srbin – državljanin Srbije, pjeva o istrebljenju Bošnjaka - državljana Srbije i puca na njihovu džamiju, kada pripadnici granične policije Srbije, dakle, državni službenici, pjesmom slave zločince i zločine četnika i njihovih vojvoda nad pripadnicima bošnjačkog naroda, također državljana Srbije, kada ...?
Ne znači ništa.
Digla se cijela Srbija zbog zločina nad učenicima u školi "Vladislav Ribnikar" izvršenog 3. maja 2023. godine i zločina izvršenog dan kasnije u blizini Mladenovca.
I neka je. I treba.
Ubijene su nevine osobe.
A dvadesetak dana poslije, u Priboju, iako je ubijena isto tako nevina osoba, u Srbiji muk.
Šuti Srbija.
Šuti njena vlast, njena opozicija, šuti intelektualna zajednica... Mediji izvještavaju, koliko da čitanosti bude veća i klikovi na društvenim mrežama brojniji.
Nema osude zvaničnika, nema prebrojavanja krvnih zrnaca ubice, nema opisa njegovih sklonosti i sklonosti njegove uže i dalje familije, nema stavova psihologa, psihijatara, nema imena komandira koji su mu nadležni, nema informacija s kim se družio, kojim sportom se bavio, niti imena policijske jedinice u kojoj se obučavao za nanošenje smrtnih povreda "neprijatelju".
Utihnuli su čak i poznati "analitičari – ratni zločinci".
Očekivano, šute, jer što bi se oni sekirali što je jedan Bošnjak u Srbiji manje.
Doduše, ima onih časnih u Srbiji koji bi da progovore, da vrisnu zbog svega šta se u ovoj državi događa, da pljunu u lice onima koji svojim postupcima njeguju život mržnje i objesti spram svakoga ko ne liči na njih, ali nemaju gdje i nemaju kome.
Sve što o ubistvu Ćelahmetovića znamo jeste da se traga za ubicom Avramovićem i da su uhapšena trojica njegovih prijatelja koji su mu pomogli da pobjegne.
Zvaničan je to stav zvanične Srbije.
Ne obmanjuj nas Srbijo!
Ako je srbijansko pravosuđe nedavno moglo Miomiru Jasikovcu, komandantu specijalne čete policije Zvorničke brigade, koja je u julu 1995. godine učestvovala u ubistvu blizu 2.500 zarobljenih Srebreničana, izreći kaznu zatvora od 5 godina, zar neko misli da će se pravosudna i izvršna vlast Srbije nasekirati što je u Priboju ubijen još jedan Bošnjak.
Neće.
Koliko vidimo, gledat će da se o ubici što manje informacija sazna, kako bi i on, kao i mnogi do sada registrirani ubice, napadači na Bošnjake, sijači mržnje spram njihove vjere, nacije i kulture u Srbiji, ostao van domašaja javnosti, a time bio zaštićen koliko god se to bude moglo.
Ubistvo Ervina Ćelahmetovića nije prvi slučaj napada na Bošnjake i njihove vrijednosti u Priboju. On je samo prvi koji je glavom platio to što je Bošnjak.
Daj Bože da Ervin Ćelahmetović bude posljednja žrtva zločina nad nevinim osobama u državi Srbiji i posljednja žrtva mržnje koja se u ovoj državi, uraganski širi spram pripadnika nesrpskog naroda.
Daj Bože!
