Može li Turska u centalnoj Aziji zamijeniti Rusiju?

Bugajski kaže da se utjecaj Moskve povlači usred neuspjelog rata u Ukrajini i sve težih međunarodnih sankcija, a da Turska popunjava vakuum.

Priredio: Faris Marukić

Janusz Bugajski, viši saradnik Jamestown fondacije iz Vašingotona u članku za Washington Examiner smatra da je Turska spremna da postane sve uticajnija evroazijska sila dok se Rusija suočava sa sve većim međunarodnim pritiskom i domaćim previranjima.

Ako je njegova procjena tačna ruska agresija na Ukrajinu pogoduje Turskoj-za šta ima dosta indikatora, koje autor u analizi poimenično ne navodi. Turska je čak pomogla širenju uticaja Evropske unije na Kavkaz. Kako će to djelovati na odnose Ankara-Brisel ostaje da vidimo.

Smatra da Ankara steći nove saveznike na sjevernom i južnom Kavkazu i centralnoj Aziji i među brojnim ljudima govore neki od turkijskih jezika unutar Ruske Federacije. Oni će Tursku vidjeti kao svoju najvažniju političku, ekonomsku i sigurnosnu vezu.

„Planovi Moskve da dominira Evroazijom propadaju. Evroazijska ekonomska unija, blijeda imitacija Evropske unije, donosi malo materijalnih koristi, dok Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) kojom dominira Kremlj, navodni pandan NATO-u, nije u stanju da brani svoje članice u centralnoj Aziji i na Kavkazu i smatra se kao paravan za rusku dominaciju“-navodi autor.

Ustvari članstvo u toj organizaciji postaje opterećenje za druge zemlje članice u kontekstu razvoja diplomatskih i vojnih odnosa s drugim zemljama.

Ovdje treba spomenuti Aidara Amrebajeva, političkog analitičara iz Kazahstana koji smatra da su zajednički projekti uz učešće Rusije u današnjem okruženju veoma "toksični" jer rukovodstvo te zemlje krši ne samo međunarodno pravo, već i uobičajena humanitarna pravila ljudskog života.

Bugajski kaže da se utjecaj Moskve povlači usred neuspjelog rata u Ukrajini i sve težih međunarodnih sankcija, a da Turska popunjava vakuum.

Kao primjer navodi Vijeće za saradnju država turskog govornog područja, sa sjedištem u Istanbulu, koje je prvobitno uključivalo Azerbejdžan, Kazahstan, Kirgistan, Tursku i Uzbekistan. Na svom osmom samitu u novembru 2021. godine preimenovana je u Organizaciju turskih država, a čak i neutralni Turkmenistan joj se pridružio u septembru 2022. godine.

Rat Azerbejdžana i Armenije u ljeto 2020. pokazao se strateški korisnim za Ankaru i povećao je njen utjecaj među ljudima koji govore turski. "Susha deklaracija", koju su u junu 2021. potpisali turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i azerbejdžanski predsjednik Ilham Aliyev, potvrdila je ulogu Ankare kao garanta azerbejdžanskih granica.

Turska je obećala međusobnu pomoć u slučaju napada treće zemlje i povećala izglede uspostavljanja turskih vojnih baza u Azerbejdžanu.

Takve inicijative su produbile konsternaciju u Moskvi da Turska postaje sve ambicioznija u promociji "turskog svijeta".

Zvaničnici Kremlja osudili su Tursku kao NATO klin u zoni uticaja Moskve i tvrde da Ankara ne samo da nastoji uspostaviti uniju turskih država, već i asocijaciju turskih naroda, uključujući one unutar Ruske Federacije koje će sve više tražiti vanjske pokrovitelje i partneri.

Postoje desetine nacija i republika koje govore turski jezik unutar imperijalnih granica Moskve, kao i većinske muslimanske neturske nacije koje će tražiti zaštitu kako se ruska kriza bude produbljivala.

„Oni uključuju nekoliko republika na Sjevernom Kavkazu i Srednjoj Volgi koje Tursku smatraju kulturnim i ekonomskim magnetom, kao i republike turskog govornog područja Saha, Tuva i Altai. Volški Tatari, druga najveća etnička grupa u Rusiji, prvenstveno pripadaju sunitskoj hanefijskoj grani islama, slično Turcima, i izražavaju pozitivne stavove prema Turskoj“, navodi Bugajski.

Sama Turska je dom za oko 2 miliona potomaka emigranata sa Sjevernog Kavkaza, od kojih je većina pobjegla od carskih osvajanja i genocida u 19. stoljeću ili novijih progona. Među njima su Čerkezi i Čečeni koji će voditi kampanju za nezavisne države kako Rusija bude slabila.

Autor smatra da Ankara neće moći izbjeći posljedice ruskog preokreta i mora raditi na osiguravanju određene mjere stabilnosti među svojim srodnim narodima i istovjernicima.

Manjine u Ruskoj Federaciji nesrazmjerno su osjetile agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu. Putin je nastojao voditi rat sa što manje Rusa, tako da je ocjena Bugajskog više nego tačna. Ako kola krenu nizbrdo ti manjinski narodi mogu krenuti putem separatizma ili bar uspostavljanja šireg oblika autonomije.

„Strateško prestrojavanje u Evroaziji pruža vrijednu priliku za Vašington da se ponovo angažiraju s Turskom prepoznajući njenu ključnu regionalnu ulogu i historijske, etničke, jezičke i vjerske veze širom centralne Azije i Ruske Federacije“.

SAD mogu pomoći Ankari da vodi konstruktivnu politiku kako bi osigurala nezavisnost i stabilnost nacija koje govore turski i muslimanske većine kada izađu van kontrole Moskve.

Treba napomenuti da eventualni silazak Rusije sa scene dominatora centralne Azije i Kavkaza ne znači brisan prostor za Republiku Tursku, posebno u kontekstu jačanja Kine.

To je ustvari ključni razlog zašto SAD trebaju pružiti jasniju podršku Turskoj, ako žele da se tamo osjeti volja Vašingtona.