Piše: Almasa Hadžić
Mislili smo da ne može gore od živih lomača u Višegradu, Bratuncu... od grobnice Suha u kojoj iz Zekirinog stomaka viri glavica nerođene bebe. Od grobnica u kojim zgrčene ruke majki u naručju drže svoju djecu čije oči je probušio zločinački metak, a pored njih flašice za mlijeko, cucle na kojima još uvijek stoji crveni povez radi uroka...
Mislili smo da ne može gore od "kameničke doline smrti" gdje u jednoj od grobnica Sabaheta prepoznaje trenerku svog jedinca, da ne može gore od grobnice u Štedrićima u kojoj, deset godina nakon ubistva, Fata Gabeljić u naručju čvrsto drži dvogodišnjeg sina Avdu i četvorogodišnju kćerku Edinu.
Mislili smo da ne može gore od logora u Čelopeku u kome zločinci tjeraju oca da siluje sina, a sin oca, u kome komšijskog sina tjeraju da zubima otkida testise mesaru Šabanu, u kome se otkidaju uši na glavama bošnjačkih zarobljenika u slavu pravoslavnog vjerskog praznika...
Mislili smo da ne može gore od silovanja djevojčica u logoru Liplje, u džamiji u Đulićima, od zločina Omarske, Trnopolja, Keraterma, od mnogih krajiških klanica, ali i onih u Foči, Bijeljini, Brčkom, Nevesinju, Bileći...
Mislili smo da gorih mučitelja nema od onih iz Heliodroma, Gabele, Čapljine, da gorih ubica nema od komšija koji u jednom danu zarobe 700 Bošnjaka na Bijelom Potoku i strijeljaju ih nedaleko od njihovih kuća.
Mislili smo da gorih ubica nema nad one što su u Srebrenici na školskom igralištu poubijali desetine Bošnjaka, nad onim što su strijeljali u Kravici, u Petkovcima, Pilici, Kozluku... pa kad strijeljani popadaju jedan preko drugoga, komanda zapovidi Jovi da "provjeri i ovjeri" ako neko, slučajno, još diše.
Mislili smo da gorih ubica nema od onih od crkve blagosiljanih što na Godinjskim Barama prave selfije dok strijeljaju Nurinog i ostale srebreničke sinove, da nema gorih od onih koji na Dan mladosti u sred Tuzle granatom pobiju tuzlanske dvadesetjednogodišnjake...
Mislili smo da gorih mrzitelja i ubica nema od onih što su tri i po godine ubijali sarajevsku djecu i na vikend safarije dovodili gazde sa Zapada da "uvježbavaju" ubijanje muslimana, dok ovi, istovremeno, u opsadi drže grad, izgladnjuju njegove stanovnike...
Mislili smo da gorih nema od onih koji su rušili muslimanske bogomolje, i iz bijesa što su stajale rame uz rame sa istim, rušili i one katoličke i pravoslavne...
Mislili smo da gorih nema od ubica, rušitelja, progonitelja, silovatelja, pljačkaša i mrzitelja koji su devedesetih godina nahrupili na naše živote, na dobru dušu bosanskog čovjeka, a sve u želji da takvi zauvijek nestanu sa ovih prostora i na njima ubice, rušitelji, progonitelji, silovatelji, pljačkaši i mrzitelju rašire svoj bajrak.
