Piše: Almasa Hadžić
Svako ko je pratio posljednju konferenciju
za štampu predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorada Dodika,
mogao je, bez mnogo lične promućurnosti, zapaziti drastiču promjenu stila u
Dodikovom političkom diskursu.
Nikad ni onaj Milorad, rekao bi
narod.
Ravnolinijsko izlaganje o uspjesima
i napretku Republike Srpske, pomirljivi tonovi spram međunarodne zajednice, po
koja, blaža, čvoka u bošnjačko čelo i, naravno, „dobronamjerne“ poruke o miru,
tačnije „mirnom rastanku“ onih koji su do jučer u BiH ratovali, svježe ofarbano
su lice Milorada Dodika.
Pažljiv slušalac, pod uslovom da
dobro pamti i bar malo razumije politiku sljedbenika Karadžićeve ideje o državi
srpskog naroda u BiH, a koju Dodik godinama javno promovira i zastupa, lako je
mogao primjetiti da se „ratnik Mile“ nakon toliko godina bahaćenja, prijetnji,
referenduma, odvajanja, razgraničavanja, napada..., odjednom zaogrnuo janjećom
kožom, to jest pretvorio u itekako poželjnog
mirotvorca na rovitim balkanskim prostorima.
Tajming u kome je Dodik pokazao
svoj novi, mirotvorni ćurak, nije ni
malo slučajan.
Izabrao je, upravo vrijeme kad je
najveći dio evropske javnosti zaokupljen medijskom eksplozijom o „mirnom
razdruživanju“ na zapadnom Balkanu,
posebno u BiH, a koju je u javnosti promovirala profašistička politika
slovenačkog premjera Janeza Janše.
Sve to, kako bi u dobro osmišljenoj
obavještajno-političkoj igri koja bi trebala okončati cjepanjem BiH, Evropi,
ali i Americi odaslao signale da su, upravo, on, to jest Republika Srpska, ti
koji žele mir na Balkanu, a da su „neki tamo“ to jest oni iz Federacije, ti
koji navijaju za rat.
Prije svih, podrazumjeva se,
Bošnjac, ali i svi drugi zagovornici jedinstvene države Bosne i Hercegovine.
Promjena političkog stila Milorada
Dodika, ustvari je suha kopija dugogodišnje poltike srbijanskog predsjednika
Aleksandra Vučića, koji redovno, javno izjavljuje da poštuje BiH i njen
teritorijalni integritet, a tajno čini sve da, uz pomoć svojih desničarskih
saveznika u Evropi, prvenstveno jedan njen entitet, po mogućnosti mirnim putem,
uknjiži u zamišljeni savez srpskih država na Balkanu, tačnije „srpski svet“.
