Kad se entitetska linije prelazila samo uz pomoć NATO snaga, Dodik je, krijući dolazio u Tuzlu, ratnu i poratnu „zvijezdu socijaldemokratije“, tražeći od tamošnjih zvaničnika da ga predstave strancima kao „novo političko lice“ entiteta RS.
Piše: Almasa Hadžić
Član Predsjedništva Bosne i
Hercegovine Milorad Dodik i njegov kabinet jučer su učestvovali u radu kolektivnog
šefa države.
Telefonski, elektronskom poštom,
kako god, ali su učestvovali.
Samo što se zakleo u svesrpsko jedinstvo
i rekao da neće učestvovati u radu institucija BiH, ne samo on, već i svekoliki
„srpski svet“ koji prima platu iz budžeta BiH, Dodik je, po običaju, prekršio
zakletvu.
Prevario. Standardno.
Nije prošla ni hefta otkako je u
Predsjedništvu odbio dočekati novog visokog predstavnika za BiH i zakleo se da
sa njim ne želi nikakve razgovore, prevario je one koje je na ovakvim
zakletvama „ujedinjavao“ i obznanio da
se sa Christianom Schmidtom želi sastati i to kao sa bivšim ministrom i
političarem Njemačke.
Baš kao da je Schmdit osoba „tri u
jedan“ pa se Dodiku stavilo na raspolaganje nešto od ono „tri“. Prevara
nedostatna i najnaivnijih mu obožavatelja.
Danas nakon što je u javnost izašla
informacija o njegovom jučerašnjem učešću u radu Predsjedništva BiH, Dodik je
„oštro“ negirao sve što je dokazano da je jučer bilo, bljujući salve uvreda na
one koji su ga „provalili“.
Odjednom su fiksirani neprijatelji entiteta
RS i „srpskog jedinstva“ što se, kad god
nešto rekne pa porekne, obeća pa slaže, uvrijedi pa bude natjeran da se pravda
i izvinjava, redovno događa već pune 23 godine.
Pa da krenemo iz početka.
Bio je Milorad Dodik, bar se tako
predstavljao, zakleti socijaldemokrata.
Kad se entitetska linije prelazila
samo uz pomoć NATO snaga, Dodik je, krijući dolazio u Tuzlu, ratnu i poratnu
„zvijezdu socijaldemokratije“, tražeći od tamošnjih zvaničnika da ga predstave
strancima kao „novo političko lice“ entiteta RS.
Pamtimo da Selimu Bešlagiću tada
nije bilo mrsko, da ga čak predstavi i najpribranijim socijaldemokratama širom
Evrope.
Sve je mirisalo na politički
napredak BiH, pa tako, izmučenim, izranjavanim, opljačkanim Bošnjacima u
Federaciji, a posebno njihovim političkim predstavnicima u Sarajevu, ni malo
nije bilo teško da, uz blagoslove međunarodnih predstavnika u BiH, samo tri
godine nakon Dejtona „zagrizu“ Dodikovu socijaldemokratsku mantru.
Zvanično, dogodilo se to 18.januara 1998. godine.
„Šta ćeš ti pope u Skupštini, idi u
crkvu i krsti djecu“, kaže tog dana na zasjedanju Narodne skupštine RS u
Bijeljini, Milorad Dodik, vitlajući rukama prema poslaniku Savi Kneževiću,
inače pravoslavnom svešteniku iz Teslića.
„Šta ti imaš protiv popa u Skupštini,
pa i Staljin je bio pop, pa onda komunista kao i ti“, odgovara mu Knežević,
obrušavajući se istovremeno na tadašnjeg visokog predstavnika u BiH, Španca, Carlosa
Westendorpa i „konkvistadorsko-kolonijalnu“ biografiju njegove države, a koji
je tog dana nadzirao rušenje postojeće
„radikalne“ i ustoličenje nove „demokratske“ vlasti u RS-u.
Pamtimo da bi na vrata poslaničkog
kluba Koalicije za BiH i SDP-a, tog dana, svako malo gruhnuo jal' Dodik, jal' Biljana
Plavšić, s prijedlozima i obećanjima koja bi se trebala realizirati nakon što
podignu ruku za izbor Milorada Dodika za premjera.
Niko sretniji od Bošnjaka.
Dodik se razmahao, iz njega kipte
riječi ugodne tadašnjem bošnjačkom uhu.
Bit će kako ni sanjali nisu – sve
zajedničko, ministri Bošnjaci u njegovoj Vladi, direktorska mjesta za Bošnjake
i Hrvate, masovan prijem Bošnjaka u policiju RS, cvjetat će povratak, odnosno,
toliko željeno bratstvo i jedinstvo.
Sve što je tog 18. januara obećavao
da će raditi, već u prvim satima 19. januara, nakon što je poslanik SDP-a Smail
Ibrahimpašić udario čekićem od sto i ozvaničio njegov izbor za premjera, u svom
ekspozeu, Dodik nije ni pomenuo.
On rekao, on porekao.
Ustvari, prevario one koji su ga
izabrali.
Taj januar od prije 23 godine
bilježi se kao zvaničan početak Dodikove vladavine entitetom RS, odnosno kao
datum kada je počeo javno (do tada je to radio tajno) u politici varati,
obmanjivati, vrijeđati sve i svakoga ko bi mu u njegovoj pohlepi za vlašću
oponirao i stajao na putu.
Varao je Milorad Dodik, a u varanju,
ponižavao ne samo Bošnjake, Hrvate i strance, ustvari one koji su ga doveli na
vlast, već najviše vlastiti narod.
Godinama ih je varao izmišljajući
referendume, otcjepljenja, razdruženja, peticije, deklaracije, skupštinske
zaključke, naredbe, a najviše „neprijatelje“ koji bi mu služili za njegove
lične i političke obračune, kako u entitetu, tako i u državi čiji je danas član
Predsjedništva.
Posljednja Dodikova prevara u vidu ujedinjenja
pozicije i opozicije Republike Srpske,
protiv odluka OHR-a i sada već bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka,
zasigurno je i najgroteksnija od svih njegovih dosadašnjih prevara.
Nije izdurao ni koliko je „prvi dio
godišnjeg odmora“ Dodik je polizao ono što je pljunuo, a entitetsku opoziciju i „svesrpsko jedinstvo“, po ko zna
koji put, ponizio do poda i ostavio ih da se kisele u vlastitoj političkoj
gluposti i neznanju.
Bošnjaci su u zadnjih 23 godine
proživjeli mnoge Dodikove političke prevare.
Doživjeli su i rasističke uvrede
koje im je kao narodu upućivao, te dobro
znaju da imaju posla s osobom čije su obmane i izljevi bijesa i mržnje, nedostatni
iole ozbiljnog političara. O intelektualnoj inferiornosti i nemoći da i ne
govorimo.
Kao takav, Bošnjake više ne može
prevariti, jer davno je bila '98.
A što se tiče jučerašnje i današnje
prevare o neučestvovanju u radu Predsjedništva BiH, namjenjene srpskom narodu i
njihovoj opoziciji, važno je da znaju da
Milorad Dodik redovno „ušima klepne“ pred onim za koje zvanično govori da su
nelegitimni i da ih ne priznaje, tačnije, predstavnicima OHR-a.
Priča se, naime, da „glasnici –
donosioci loših vijesti“ ovih dana, uopće, nisu mirovali.