Piše: Almasa Hadžić
Ne slažem se sa onim koji nas savjetuju da ne treba držati do izjava Milorada Dodika.
Ako smo išta u ovih dvadeset i nešto godina koliko ovaj lik obitava na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, o njemu naučili, jeste da on slijedi put ideologije mržnje koju je devedesetih godina, na ovim bosanskim prostorima, krvlju implementirao zločinac iz Petnjice kod Šavnika, trenutno stanovnik jednog britanskog zatvora.
I Dodikove najnovije izjave moramo shvatiti kao nastavak započetog procesa od prije trideset i više godina i to po istoj matrici laži o ugroženosti srpskog naroda, kako su to, uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu, radili kreatori zločina nad bošnjačkim i hrvatskim narodom, a da bi u mirnodopskim uslovima, Dodik završio ono što ovi nisu mogli tenkovima.
Najnovija izjava Milorada Dodika kojom negira ratnu opsadu Sarajeva od strane srpske vojske, čije služenje je izbjegao baveći se nekim drugim lukrativnim poslovima (da ne kažemo šta!), a za šta je Tribunal u Hagu osudio cijeli ratni vojni, politički i policijski vrh tadašnje Rs, namjenjena je, prvenstveno pripadnicima njegovog naroda.
Jer, nema tog, iole pametnog čovjeka u svijetu koji će povjerovati u ono što Dodik tvrdi, osim ako u sebi nema ugrađen čip o srpskoj laži koju je najslikovitije objasnio njihov takozvani "otac nacije" Dobrica Ćosić.
Izgovoreno, cijeli svijet zna, jeste notorna laž. Jeste teži oblik šizofrenije onog koji takve laži plasira, ali, sve izgovoreno ima svoju adresu i namjenu.
Rečene laži su u službi narativa na kome se odgajaju generacije djece u entitetu Rs rođene nakon masovnih ubistava, klanja, logora, silovanja, granatiranja, i na kraju genocida, koje su počinili njihovi očevi, stričevi, djedovi, braća...
