Početna iskustva odvažnih (ili očajnih?) privrednika s zapošljavanjem migranata su ohrabrujuća.
Piše: Sead Numanović
Početkom novembra objavili smo tekst u kome vlasti u Bosni i Hercegovini pozivamo da počnu
zapošljavati migrante.
Naravno, osim reakcija, mahom negativnih, ništa se
nije desilo.
Sada svjedočimo sve dramatičnijoj situaciji s
stotinama, ako ne i hiljadama migranata koji su prepušteni sami sebi, mahom na
području Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona.
Država koja ne brine ni o svojim građanima naravno da
neće brinuti ni o migrantima.
Prebacuje se odgovornost, krivi sve i svako… sve je
politizacija i igranje s tempiranom migrantskom bombom.
Vidimo tek djelić drame kroz koju prolaze migrant u
svom pohodu prema Zapadu.
Mediji nisu izvijestili da je nedavno na Plješevici
pronađena smrznuta kompletna porodica – otac, majka i troje malodobne djece. U
očajničkom pokušaju da dođu do Hrvatske, nesretna porodica se izgubila i
smrzla.
Ne dao Bog nikome!
U preovlađujućem ksenofobičnom sentiment u Bosni i
Hercegovini, nije popularno “štititi” migrante. Pogotovo je nepopularno
zalagati se za to da oni uđu u sistem i osigura im se kakva takva egzistencija,
pa i perspektiva.
Bosna i Hercegovina je prolazna stanica migranata.
Niko od njih ne želi ostati ovdje.
Ali, nije davno bilo kada su stotine hiljada Bosanaca i
Hercegovaca bili migrant i kada su tražili svoje mjesto pod suncem.
U kakafoniji lažnih vijesti o nedjelima migranata
previđa se i ogroman i sve veći sigurnosni rizik koji i oni predstavljaju.
Institucije BiH ne znaju ko su migranti, kako se oni
zovu, odakle su, šta im je namjera…
S druge strane, prema podacima (preko)brojnih biroa za
zapošljavanje, našoj zemlji sve više fali radnika.
Početna iskustva odvažnih (ili očajnih?) privrednika s
zapošljavanjem migranata su ohrabrujuća.
Redakcija politicki.ba ima podatke i svjedočenja nekoliko njih.
Jedan od uspješnih privrednika u istočnom dijelu
Republike Srpske angažirao je nekoliko migranata. Nastoji sakriti svaki detalj
u strahu od odmazde vlasti manjeg bh. entiteta. No, migrant su mu riješili
cijeli niz problema, poboljšali poslovanje i profit.
Vrijedno rade, on ih uredno plaća, ne smije ih
prijaviti, mada bi rado.
Ista je priča i vlasnika nekoliko firmi na obodu
Sarajeva.
Jednom od njih je jedan od najvrijednijih radnika, nakon šest
mjeseci, otišao prema Njemačkoj.
Prethodno je sve uredno najavio gazdi, isplakali se i
jedan i drugi, bratski pozdravili, poželili sve najbolje i svako nastavio svoj
život.
BiH ima rastući problem nedostatka kvalificirane radne
snage. Neće, naravno, migranti pohrliti da popune tu prazninu. Ali sigurno će
biti onih koji će radije raditi u toplom, umjesto da se mrznu po ulicama bh.
gradova.
Migranti se, nadalje, drže među sobom, komuniciraju,
razmjenjuju informacije…
Ulaskom u sistem, kroz zapošljavanje, država počinje
imati bolji uvid u to ko su, šta rade, šta su im namjere…
Uz to, BiH može bitno bolje iskoristiti Evropsku
uniju, pokazati se kao dobar partner…
Sigurno, kao i prošli put kada smo objavili sličan tekst,
bit će oštrih reakcija tipa: “migranti će nam uzeti poslove”, “poklopit će nam
državu”, “šta to vi lupetate”… Sve to, a i gore, već smo prošli i na takve se
komentare nismo obazirali. A i razvijeni svijet je te “boljke” pradavno
prevazišao.
Trend je takav, prije ili kasnije, suočit ćemo se s
potrebom otvaranja tržišta i za ovu populaciju.
Zašto čekati?
