Piše: Almasa Hadžić
"Kad te u selu napadne paščinje, bile to i kalamunje, kad ih kolcem rastjeraš, pitanje je da li će ikad više usrnuti na tebe", odgovara starac na pitanje dvojice gradskih šereta, kakav je, bajagi, njegov stav o "Dodikovim protestima i blokadama puteva", dok ovaj satima iščekuje dodatnu marku šetača "uz Jalu – niz Jalu" u tuzlanskom naselju Sjenjak.
Simpatičan starac, ali ne bih se složila da životinje, pa makar to bile i "razjarene seoske kalamunje" treba udarati kolcima, ali njegovo mišljenje, objektivno, ne odudara od mišljenja onih koji smatraju da "sistem koji nije u stanju da se na vrijeme obračuna sa kriminalcima i zločincima, kad tad postaje žrtva istih tih kriminalaca i zločinaca".
Da je drukčije, sigurno, pola onih koji su prije dvije večeri, čuvajući kriminal Milorada Dodika, blokirali ulice i puteve u Sarajevu, Priboju kod Lopara, Doboju, Nevesinju, odavno bi čistilo podove nekog od zatvora u BiH.
Ovako, polako, sve se pozivajući na "mir i jedinstvo" uvježbavaju blokiranje države, kako su to radili devedesetih godina prošlog stoljeća.
Jedan od onih koji je, umjesto na čelu protesta i blokada od neko večer, odavno trebao biti među vip-čistačima zatvora, naravno, bio bi i Radovan Višković koji je, kakvog li idiotizma, sa protesta u Istočnom Sarajevu odašiljao "poruke jedinstva" među Srbima, a i očuvanja države Bosne i Hercegovine..
Za one rođene nakon Dejtona, to je onaj "čiko" koji je u julu 1995. godine darivao besplatan prevoz autobusima i kamionima firme u kojoj je bio jedan od direktora, za odvoženje zarobljenih srebreničkih civila na gubilišta širom Podrinja.
Po dolasku mira, naravno, nagrađen visokim funkcijama u vlasti sa koje se danas vrijednost njegovog imetka teško može izvagati.
Na "mir i jedinstvo", ispred zgrade škole u mjestu Podgora u Loparama uz povremeno skandiranje "hajmo Wagneri", "Ratko Mladić" i pominjanje drugih srpsko-ruskih "mirotvoraca" kao što je Vladimir Putin, šepurili su se ratni pripadnici i obožavatelji, po zlu čuvene bijeljinske ratne jedinice "Panteri" na čelu sa aktuelnim zaštitnikom njihovih likova i djela – Perom Cvjetinovićem zvanim "Maljutka".
Ni malo slučajno protest je, sa svim pridošlim "maljutkama" i njihovim podmlatkom održan ispred zgrade škole u kojoj su tokom agresije, Bošnjaci iz Janje i Bijeljine zatvarani nakon što su odvajani od svijih porodica, a potom slati direktno u smrt ili u zarobljeništvo u logor Batković.
Na proteste su, pored suporta svojih očeva, još uvijek neoptuženih ratnih zločinaca, stigli njihovi sinovi, gorljivi branioci predsjednika Rs Milorada Dodika i njegovih miliona, odgojeni na tradiciji mržnje i zločina svojih predaka, da, kako bi to kazala aktuelna srpska "kosovka devojka" u liku Željke Cvijanović, vježbaju, odnosno uvježbavaju, neku moderniju varijantu "osvete Turcima na ovim prostorima".
Ali, ostavimo se cinizma.
Onaj ko u ovom trenutku nije shvatio da su proteste organizirali i u njima učestvovali, i to pod nadzorom legalne policije Rs-a, sljedbenici ideologije osuđenih ratnih zločinaca koji trenutno truhnu po evropskim zatvorima, a koji su izrasli na ideologiji četničkih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima iz Drugog svjetskog rata, onda, taj, sigurno nije svjestan šta se to događalo u petak uvečer.
Poruke zvaničnika bh politike koji se izdaju za branioce interesa Bošnjaka i Hrvata u BiH, čuvare države i mira u njoj, graditelje BiH kao prosperitetne evropske države, upućene građanima da na blokadu puteva od petka ne treba reagirati ni institucionalno, a ni lično, slične su, ustvari onim iz marta i aprila '92. godine.
