Oni koji napuštaju proteste kao simbol te borbe, jer im se ne sviđaju njihovi učesnici, napustit će i državu čim u njoj zagusti.
Piše: Almasa Hadžić
Svjedočili smo i mozgom i očima: građani koji se već treći dan okupljaju pred OHR-om odlučno su digli svoj glas protiv nametanja odluke visokog predstavnika o izmjenama Izbornig zakona.
Prvaci političkih partija od prvog dana njihovog okupljanja svojataju odluku građana da protestiraju, pokazujući po ko zna koji put da ih Bog nije ni za što drugo dao osim da manipuliraju građanskom voljom, ali i sudbinom.
I ne samo građana, već i države koju su licemjernim svojatanjem doveli u stanje da je, pored tolikih krojača njene sudbine i Christian Schmidt došao na red da joj "(s)reže haljine" a da građane niko ništa ne pita.
Na prekjučerašnjim protestima pred OHR-om, došli su građani kojih se stanje u državi tiče, a nikako što su ih pozvali ovi ili oni predstavnici političkih partija.
Takvi su, naime, glumeći građane, na protestima pjenili mržnjom jedni na druge, potvrđujući nam da baš oni ni građanima, a ni državi ne trebaju!
Dva dana, evo, stranački prvaci nas ubijaju pričom ko je organizirao proteste, ko je pozvao građane, ko je imao tamo pravo biti, a ko nije, ko je kome, gle čuda, "ukrao proteste", ko od njih više misli o državi, koji političar ima tikove, a koji u masi "zavija i hrokće", ko je prijatelj, a ko neprijatelj...
Baš kao da ne poznajemo biografiju svakog od njih.
Šta nas je briga što je Predrag Kojović, sa tridesetak svojih stranačkih uhljeba, iz protesta što se pred OHR-om našao Šefik Džaferović, trenutno predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hrcegovine, "demonstrativno napustio proteste", koje su, očigledno unaprijed, doživjeli kao predizborni okupljanje simpatizera njihove stranke.
Jer, znali su, nikad od kad su postali i dokle će trrajati, nit su imali niti će imati priliku da se ukažu pred većim brojem građana!
Šta za ovu državu znači to što se Vojin Mijatović, silom kakvu nikad, za nikad, ne može niti smije demonstrirati u Banjoj Luci, sa bahatim esdeaovcem Harisom Zahiragićem, otimao za pravo obraćanja Šefika Džaferovića na ovom skupu?
I jedan i drugi otimali su se, samo da budu viđeni i od istinske brige građana za sudbinu države, iskamče dodatne glasove na izborima, a sa njim i kakvo dobro plaćeno mjesto u budućoj vlasti.
Mediji "ubiše" prenošenjem postprotestnih tvitova predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, o tome kako mu je "SDA ukrala proteste", baš kao da je svaki onaj građanin na proteste došao za hator njegove političke partije, a ne zbog brige za sudbinu države čijem opstanku se prijeti.
Bosna i Hercegovina nije vlasništvo političkih partija, koliko god se njihovi bosovi trudili da je posvoje.
Ona je višestoljetno nasljedstvo građana koji u njoj žive, a posljednji koji su nam tapiju na njen opstanak poklonili su oni koji su devedesetih godina u njene temelje ugradili svoje živote i dijelove tijela, koji su svoje najbolje godine života proveli po ratištima prolijevajući krv za svaki pedalj odbranjene joj teritorije.
Bez razlike kojoj političkoj opciji da su pripadili, da li su voljeli Aliju ili Titu, kojem Bogu su se molili, kako su se nacionalno izjašnjavali.
Oni koji su, nakon protesta pred OHR-om, graknuli pričom o svojim, to jest, partijskim zaslugama za njihovo organiziranje, nisu ništa drugo do politički licemjeri i manipulatori koji su, po ko zna koji put, ponizili hiljade dobronamjernih građana koji su zbog brige za sudbinu države, učestvovali u protestima.
Građani su na protestima pokazali svoju odlučnost da se bore za državu.
Oni koji napuštaju proteste kao simbol te borbe, jer im se ne sviđaju njihovi učesnici, napustit će i državu čim u njoj zagusti.
Znamo ih.