Piše: Faris Marukić
Predsjednik SAD-a Joe Biden je upravo završio kratko obraćanje u kojem je službeno najavio da će SAD Ukrajini dostaviti 31 tenk M1A2 Abrams zajedno sa pratećim vozilima, dijelovima i obukom. Ukrajinske trupe će odmah započeti obuku na Abramsima, ali nije bilo vremenskog okvira ili detalja o izvoru ovih tenkova. Očekujte da ćete saznati više na brifinzima Pentagona.
Rusija očigledno pokušava da odgovori na vijesti o pristizanju zapadnih tenkova tako što će prvi put izbaciti svoju T-14 Armatu na bojno polje. Međutim, postoji nekoliko problema: napravili su samo dvadesetak, sve su to prototipovi s poznatim problemima, a oni koji su zapravo predati ruskim trupama su u tako lošem stanju da ih niko ne želi.
Da bismo shvatili koliko je jučerašnja pobjeda bila velika za Ukrajinu i koliko su naporno radili predsjednik Volodimir Zelenski i članovi njegove vlade potrebno je samo vratiti se u prošlost tačno godinu dana.
U tom trenutku Rusija je gomilala preko 100.000 vojnika u Bjelorusiji i duž rusko-ukrajinske granice. Američki obavještajci su se više puta sastajali s vladom Zelenskog, upozoravajući ih da je Vladimir Putin odlučan da izvrši invaziju. Predsjednik Joe Biden izdao je nekoliko upozorenja svjetskim liderima i američkom narodu da svi dokazi pokazuju da Rusija ovoga puta nije samo manevrirala ili "testirala volju".
Invazija je bila neizbježna.
A Zelenski je bio zauzet sastankom s evropskim liderima u pokušaju da osigura diplomatsku i vojnu podršku koja bi njegovoj naciji bila potrebna ako želi da prebrodi nadolazeću oluju.
Prije godinu dana Njemačka je odgovorila ponudom na pozive Ukrajine za pomoć. Njemačka je tada obećala.....5.000... kaciga. To je sve. Njemačka ne bi davala nikakvo naoružanje. To je bio hladan tuš Kijevu, ali se nije odustajalo.
Za godinu dana, njemačka vlada je od predaje malog broja viška kaciga došla do garancije za isporuku tenkova Leopard 2. To je pobjeda koju je Ukrajina izvojevala na svakom bojnom polju – uključujući i beskrajnu borbu oko javnog mnijenja – od Bakhmuta do Berlina.
Sutra je godina dana od kako je bivša njemačka ministrica odbrane Christine Lambrecht rekla: "Njemačka vlada je saglasna da ne šaljemo smrtonosno oružje u krizna područja jer mi ne želimo da potaknemo eskalaciju, želimo da doprinesemo na druge načine.”
Načine koji nisu uznemirili Rusiju, naravno. Ukrajina je bila skoro pa otpisana.
Izgledalo je kao da plame nade gori samo u upornim objavama ukrajinskih ambasadora.
U to vrijeme, 50% cjelokupnog plina prodatog u Evropi i 55% plina prodatog u Njemačkoj dolazilo je iz cjevovoda koji izvor imaju u Rusiji. Prošlo bi još tri sedmice – samo dva dana prije nego što su ruski tenkovi prešli granicu s Ukrajinom – prije nego što je kancelar obustavio otvaranje plinovoda Sjeverni tok 2.
Nijedna nacija u Evropi nije bila ovisna o Rusiji kao Njemačka. Kada je Putin zaprijetio prekidom isporuke plina, njemačkim političarima pred očima su bile neaktivne fabrike, izgubljeni poslovi i ljuti glasači.
Također, Njemačka je, prosto… Njemačka. Svaki pomen rata budi osjećaj stida.
Od kaciga do Leoparda bilo je mnogo malih koraka. U toj borbi Ukrajina je uključila savezničke vlade, politički pritisak i javno mnijenje.
Da budemo pošteni, u ovom trenutku Njemačka daje jedan od najvećih doprinosa Ukrajini, posebno u nekim kritičnim oblastima. Osigurali su sistem protivvazdušne odbrane IRIS-T i 30 protivavionskih topova Gepard koji brane ukrajinske gradove. Predali su i najmanje pet M270 MLRS i 14 njemačkih Panzerhaubitze 2000. Dali su stotine transportnih vozila, više od 10.000 protivtenkovskih oružja i mnogo osnovnog materijala koji je potreban ukrajinskoj vojsci. To na kraju uključivalo i 28 000 kaciga.
