Lažni pomiritelj i "glas razuma"

Dodik je svoje secesionističke korake posebno ubrzao otkako je na čelo Srbije došao Aleksandar Vučić.

Piše: Almasa Hadžić

Povratak u institucije Bosne i Hercegovine predstavnika entiteta RS, najavljen nakon beogradskog sastanka Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, još je jedan dokaz da sve što Milorad Dodik i vlast koju predvodi u BiH čini – čini po diktatu Srbije.

Tačno je da su američke sankcije, kao i one najavljene od više evropskih zemalja u dobroj mjeri klipovi u secesionističkim točkovima Milorada Dodika.

Ali je više nego tačno da je sastanak u Beogradu pokušaj Vučića da, u interesu pohlepe beogradske politike spram BiH, olabavi te klipove, odnosno, privremeno primiri Dodika, a nikako da ga zaustavi u njegovim namjerama.

Aleksandar Vučić je pokrovitelj politike Milorada Dodika, a mozak politike i jednog i drugog je u vjerskim i intelektualnim centrima Beograda, koji u interesu ostvarenja sna o „velikoj Srbiji“, odnosno zaokruživanju „srpskog sveta“, ne odustaju od pravljenja kavge u državama susjedima, posebno u Bosni i Hercegovini.

Dodik se na sastanku u Beogradu požalio Vučiću na „ugrožavanje dejtonske pozicije“ RS od strane „muslimana“ odnosno vlasti u Sarajevu, ilustrirajući to mnogobrojnim domaćim i stranim reakcijama na obilježavanje neustavnog dana RS, kojeg su obilježile nacionalističko-fašističke poruke kakve smo na ovim prostorima slušali devedesetih godina prošlog stoljeća.

Doduše, Vučić se taj dan nije pojavio u Banjoj Luci, pokušavajući tako naivnim pokazati da je on, bajagi, „nešto drugo“ od onih koji su, skupa sa njegovom kompletnom vladom, SPC i mnogobrojnim ratnim zločincima na VIP pozorici boraca „za krst časni“ slavili nešto što je Ustavni sud države u kojoj slave zabranio.

Ovih dana navršit će se 24 godine kako je Milorad Dodik uveden na velika politička vrata entiteta RS, a samim tim i BiH.

Ušao je prevarom, i sve što je kasnije radio, pokazalo se da je utirao put osamostaljenju RS, odnosno cijepanju BiH, a u čiju realizaciju je, u kontinuitetu, s manje ili više snage, puhala politika Srbije.

Nestrpljivi Dodik svoje secesionističke korake je posebno ubrzao otkako je na čelo Srbije došao Aleksandar Vučić.

Nepodnošljivom lakoćom laganja o ugroženosti srpskog naroda, uz pridodatu bahatost balkanskog primitivizma, Dodik je izrastao u lik iz nacionalističke čitanke Slobodana Miloševića, da bi ga Vučić u mandatima svog vladanja Srbijom oblikovao za vremena i događaje koje upravo živimo.

Neuvjerljiva slika koju put BiH, ali i svijeta, pokušava poslati Vučić je ona koja treba ostaviti dojam da „Dodik, k'o hoće da se otcjepi, a Vučić mu, k'o ne da“.

Vučić, k'o bajagi smiruje Dodika i traži miroljubivo rješenje, a ovaj mu se, k'o bajagi otima.

Zar, zaista, misli da mu vjerujemo.

Politički odgojen u radikalskim skutima ratnog zločinca Vojislava Šepelja, lažni demokrata, specijaliziran za velike obmane o ugroženosti Srba, čovjek nimalo dobrih političkih namjera ne samo spram BiH, već i drugih država susjedstva, Aleksandar Vučić je, upravo sastankom s Dodikom u Beogradu pokazao da je Dodik na njegovoj uzdi koja se za interese srpske nacionalističke politike, već godinama po potrebi pritegne, a po potrebi olabavi.

Da se „vlasi ne dosjete“, ustvari stranci od kojih, šta god mi mislili, dobrim djelom zavisi politička sudbina, ne samo Milorada Dodika, već i mnogih njegovih bliskih saradnika, Vučić je „pomilkio“ svog prekodrinskog izvršitelja naloga, te ga, kako su sami priznali, nagovorio da se vrati u institucije BiH.

Da li mu je savjetovao da u tim institucijama radi za dobro države na čijem je čelu, a time i entiteta RS i naroda koji u njemu živi, ili da vraćanje bude nova faza opstrukcije državnih institucija, to ćemo tek vidjeti.

Aleksandar Vučić i Milorad Dodik dogovorili su da se 27. januara ove godine održi „veliki samit vlasti Srbije i RS“.

„Samit“ je zakazan na dan koji se u pravoslavnom kalendaru obiljažava kao „dan Svetog Save“, što se u srpskoj javnosti već tumači kao „historijsko svetosavsko okupljanje“ predstavnika Srba s jedne i druge strane Drine.

Poučeni iskustvom, trenutne mirotvorne ideje Aleksandra Vučića, u svrsi su „prestrojavanje snaga“ u čijim pauzama bi trebalo vaditi Milorada Dodika iz blata u koje je zagazio, a Vučića pokazati kao državnika stabilnosti, mira, legaliteta.

Do naredne prilike, naravno.