Labuđi pjev Dragana Čovića

Već je previše grešaka, ishitrenih poteza, javnih istupa u kojima se veličaju Rusi i Srbi... napravio čelnik HDZ BiH da bi stvari dalje mogle ići kao do sada.

Piše: Sead Numanović



Je li Dragan Čović počeo svoj hod k političkom kraju?

Ako je suditi po raspoloženju na javnoj sceni, posebno Hrvatske, najdugotrajniji lider Hrvatske demokratske zajednice (Bosne i Hercegovine) postao je već nepodnošljivi teret. 

Pod krinkom "obespravljenosti" bh. Hrvata, Čović se lansirao u sami vrh sveukupne hrvatske političke scene. 

Sva javna priča sa njim, o bilo čemu - od jačine kafe koju naručujete do sve opasnijeg učinka klimatskih promjena, počinje i završava "legitimnim predstavljanjem". To je izvor i utoka svega. Alfa i omega. Početak i kraj. 

Da li sada, nakon cijelog niza nevjerovatnih eskapada, Čović ide k političkom kraju. 

Andrej Plenković, predsjednik temeljnog HDZ-a, iz kojeg je izrastao i ovaj bh. ogranak, pozvao ga je u Zagreb. Prethodno je novinarima najavio da će s liderom sestrinske stranke razgovarati i o njegovom istupu pred entitetskom skupštinom u Banjoj Luci i poruci "čuvajte Rs". U zvaničnom saopćenju nema detalja o tome, no nema sumnje da se o toj skandaloznoj izjavi pričalo i da će Plenković - prije ili kasnije - ne samo novinarima morati reći svoj stav o tome. 

Ako je suditi po onome što je već izrekao, predsjednik HDZ Hrvatske ima sve manje razloga biti zadovoljan Čovićevim političkim izletima.  

Šteta koju je ovaj napravio glasajući za poništavanje Inzkovih izmjena Krivičnog zakona kojima se kažnjivim zatvorom čini negiranje genocida još nije sanirana, a Čović je napravio još jedan katastrofalni iskorak. 

U nekim je medijima taj istup ocijenjen kao veleizdaja. 

Argumentacije je napretek. 

Šteta je, dakle, sve veća. 

Čović, uz Zorana Milanovića, postaje najistureniji branitelj ruskih, pa posljednično i srpskih interesa na Balkanu. 

Ako Milanović ima neku svoju perverznu političku računicu za salto portale karijere, Čović je ne može imati. HDZ je - ili bi trebao biti - razdjelnica među njima dvojicom. 

No, tako nije. 

Čović sve više u svojim javnim istupima postaje bliži Milanoviću, a teret za Plenkovića. 

Vjerovatno misli da će Milanović, a ne Plenković politička budućnost, pa se ubrzano prestrojava. 

No, to je dnevnopolitička kalkulacija koju prave ili početnici ili ostrašćenici. 

Ovo prvo Čović nije. 

Onda je ovo drugo - ostrašćen, frustriran, nesiguran...

Sve više u njegovim istupima je spina, poluistina i konstrukcija. "Optimizam" kojim se u proteklih nekoliko godina razbacivao, redovno bez pokrića, nestao je. 

Plenković je u buktećem ratu s Milanovićem i taj mu front ne godi, a baška što ga ne može ni kontrolirati. 

Milanović lupeta i pozicionira se kao najpopularniji političar Hrvatske. 

Za nekog ko predvodi najveću stranku u istoj toj Hrvatskoj, nekog ko ima ambiciju "odraditi" barem još jedan mandat, aktuelni predsjednik Hrvatske, koji se od ljevičara ekspresno premetnuo u ekstremnog desničara, je teret. 

Približavanje Čovića takvom neprijatelju je nešto što Plenković sve i da hoće ne može dopustiti. 

Uz to, na naplatu stižu i mnogobrojni stari računi. 

Aluminij Mostar je propao. "Neko" je pokupio milione i milione maraka hrvatskog novca uloženog, kroz suvlasništvo u tom preduzeću. 

Eronet, druga firma s hrvatskim suvlasništvom tavori. A ne bi trebalo biti tako.

Čovićev ukupni učinak katastrofalan je. 

Iz krajeva gdje ima apsolutnu vlast, gdje ne postoji nikakav problem "legitimnog predstavljanja" jer je sve u njegovim - Čovićevim rukama, Hrvati su već drastično iscurili. 

Računi neumitno stižu na naplatu. 


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.