Zaista, znamo li ko su ljudi koji ovih dana, sa svih strana ulijeću u naše živote ubjeđujući nas da su oni pravi kandidati za načelnike i da baš njihova imena u nedjelju trebamo zaokružiti na izbornim listama kako bi nas predstavljali u naredne četiri godine?
Piše: Almasa Hadžić
Nedeljni izbori bit će vaga naše pameti, hrabrosti i morala. Nije pitanje
kako ćemo glasati, već za koga ćemo glasati.
Nakon štio je u javnost ove sedmice procurio navodni video uradak kandidata za načelnika, dobro bi bilo da
se kolektivno upitamo kakvi to sve karakteri žele da se dograbe načelničke
pozicije i u naše ime, u zajednici u kojoj živimo, raspolažući novcima koje
zajednica prihoduje, odlučuje o sudbini i zajednice i svakog nas pojedinačno.
Kandidat i kalaštura
Nebitne su osobe video-materijala, stranka ili stranke koje stoje iza, nekakve,
da li lokalne ili uvezene kalašture svejedno, jer su i stranke, i kandidat, i snimatelj i kalaštura, nakon
ovoga, imaju zajednički imenitelj: dno ljudskog i političkog nemorala.
Zaista, znamo li ko su ljudi koji ovih dana, sa svih strana ulijeću u
naše živote ubjeđujući nas da su oni pravi kandidati za načelnike i da baš
njihova imena u nedjelju trebamo zaokružiti na izbornim listama kako bi nas
predstavljali u naredne četiri godine.?
Je li ikad iko od nas, dok slušamo njihovo samoreklamiranje i ubjeđivanje
da boljih od njih nema, upitao sam sebe ko je i kakvog je ljudskog i političkog
karaktera kandidat koji toliko želi da zauzme, ili po drugi, treći ili šesti
put sjedne u načelničku fotelju.
Teško.
Jesmo li se ikad upitali, kako su se takvim, od jedne plaće množile kuće,
vikendice, kafići, radnje, bijesna auta, odmori po egzotičnim odmaralištima?
Ili, kako je sin nekog od njih, koji je dva puta obnavljao godinu na fakultetu,
dobio posao u Elektroprivredi, BH
Telekomu, Termoelektrani, Vodovodu, inspekcijama itd, dok Hasinog elektroinžinjera, suha desetka, godinama odbijaju
na konkursima kao kandidata koji „nije zadovoljio“.
Daj Bože!
Jesmo li ikad sebe upitali kako da vjerujemo načelniku koji je rasturio
svoju porodicu jer se, bajagi, zaljubio u tridesetak godina mlađu pripravnicu
kojoj je njegov krevet bio ulaznica za stalno zaposlenje.
Jesmo li se zapitali kako da vjerujemo načelniku koji, bez imalo stida,
vikend provodi u kladionicama, dok njegovi
partijski sekundanti stoje ispred vrata pazeći da ga kakav sirotan ne
raspali motkom jer mu je dozlogrdilo njegovo bahaćenje?
Nismo, naravno!
Jesmo li ikada upitali sebe kakav je to čovjek koji hoće da sjedne na
načelničku stolicu, a koji je u deset
godina, promjenio najmanje pet političkih partija, koji petkom prije svih stiže
u džamiju da zauzme mjesto u prvom safu, a već u subotu, za rakijskim kazanom,
uz partijske tambure, zabavlja podanike koji ga za sitan novac i komad pečene
janjetine ubjeđuju da boljeg od njega nema.
Nismo, naravno!
Godine sluđivanja
Nismo, jer su nas godinama sluđivali
svojom bahatošću i nametnutom paradigmom da nam je život dobar jer rata
više nema, da za sve što se u našim općinama, gradovima uradi imamo zahvaliti
njima, a ne našim, odnosno budžetskim novcima, da to što nam je asfaltiran put,
što imamo vodovod, biblioteku, kino dvoranu, opet, imamo zahvaliti njima, a ne
porezima i taksama koje se slijevaju u općinske i gradske budžete...
Da se razumijemo: čestitih, znanih i vrijednih kandidata za načelnike i na
ovim, kao što je bilo i na mnogim predhodnim lokalnim izborima ima povelik
broj.
Ali, ništa manje ima i onih kojima je načelnička pozicija prilika za
talove, zapošljavanje partijskih kadrova, rodbine i ljubavnica, prilika da
pokažu sav svoj ljudski poganluk, a o političkom da i ne govorimo.
Zato, ako ikad a ono sada, dobro razmislimo ko može biti prvi čovjek naše
lokalne zajednice!
Imadnimo toliko hrabrosti i pameti da ne dozvolimo da fotelju načelnika
zauzmu nemoralni ljudi i političke siledžije koje svojim nemoralom, bahatošću i
nekompetentnošću obezvrijeđuju i pravila i zakone po kojima svako društvo treba
funkcionirati.
A što se tiče glasanja za općinska i gradska vijeća, svi mi imamo više
mogućnosti.
Upitan ima li svog favorita na nedeljnim izborima, moj komšija Mustafa,
javno je izjavio da će glasati za „Asimovog sina“. Kaže da mu zna oca koji je
rat proveo na ratištu, majku koja je vrijedna i „o sebi pri sebi žena“, a da je
njihov sin redovno završio fakultet u Tuzli, da ne sjedi pred kladionicom, već
vrijedno radi „i na poslu i na njivi“, a što je najvažnije, kaže „mlad je i
uljudan“.
Takvih poput „Asimovog sina“, pune su izborne liste svih političkih
subjekata. Vrijeme je da takve prepoznamo, posebno, među kandidatima za
načelnike.