Piše: Admir Lisica
Uloga vrhovnog vjerskog lidera reisul-uleme u društveno-političkoj svakodnevnici Bošnjaka muslimana izuzetno je bitna od uspostavljanja navedene funkcije, pa sve do danas.
U različitim okolnostima pred kojima su se nalazili Bošnjaci, mišljenja i stavovi vrhovnog vjerskog lidera bili su od neprocjenjive važnosti, jer je reis imao široku podršku i legitimitet.
Činjenica je da su toga oduvijek bili svjesni pripadnici drugih konfesija i naroda, čemu svjedoče događaji neposredno prije formiranja zajedničke države Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca (SHS). Da bi Bošnjake pridobili za svoju ideju, određeni srpsko-hrvatsko-slovenački političari nastojali su, savremenim rječnikom rečeno "lobirati" i prema Islamskoj zajednici, tačnije, vrhovnom vjerskom poglavaru.
Tadašnji slovenački političar dr. Anton Korošec u Sarajevo je došao s namjerom na bošnjačku političku i vjersku elitu uvjeri u ideju o zajedničkoj državi.
Jedan od njegovih glavnih ciljeva bio je da uvjeri tadašnjeg aktuelnog reisa Džemaludina Čauševića u kontekstu davanja podrške pomenutoj ideji. Čauševićevo mišljenje imalo je utjecaj na Bošnjake, a njegova podrška je za ostale narode bila pokazatelj da i Bošnjaci muslimani vjeruju u buduću državu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Samo godinu nakon što je formirana Kraljevina SHS, Čaušević je u intervjuu za jedan francuski medij komentira loš položaj Bošnjaka u novoj državi, te je na taj način nastojao skrenuti pažnju na nepravdu koja se činila Bošnjacima u novoj državi.
Reisul-ulema Husein ef. Kavazović, intelektualac koji pažljivo i odmjereno bira riječi u javnom prostoru, shvatio je svoju ulogu na pravi način, o čemu svjedoči njegovo posvećeno djelovanje tokom svih ovih godina od kada obnaša ovu izuzetno odgovornu poziciju.
Hrabar u iznošenju stavova i glasan u odbrani Bošnjaka, što nažalost nije slučaj sa većinom bošnjačkih intelektualaca danas, reisul-ulema zna da je njegova obaveza brinuti o stanju svoje nacije, te da shodno događajima u prošlosti, nema luksuz da zanemaruje "teške teme", koje često nisu poželjne kod određenih bošnjačkih intelektualaca.
