Ako politički starosjedilac bh. Hrvata "razbija glavu" ko je od njih "pravi" ustvari legitimni Hrvat, a ko je "krivi" onda mu džaba čvoruge na glavi.
Piše: Almasa Hadžić
"...Ne samo da se lažno predstavlja već nema niti legitimitet niti legalitet biti članom Predsjedništva, jer niti su ga Hrvati izabrali niti ih predstavlja", saopćio je prije dva dana Božo Ljubić predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH, referišući se na Željka Komšića kao Hrvata.
Po Ljubiću, on je taj koji je legitiman, to jeste "pravi" Hrvat, a Komšić onaj koji je nelegitiman, to jeste "lažni" Hrvat.
Od kako znam za politička lica, tobože, nove poslijeratne bh. demokratije iliti demokracije, znam za jedan broj "pravih" političkih starosjedilaca, bajagi, samocertificiranih predstavnika naroda iz kojih dolaze, a da je njihovo djelovanje, evo, skoro 30 godina, bilo isključivo, samo sebi svrha.
Pa i Boži Ljubiću.
Da se razumijemo, nisam fan niti "legitimnog" Ljubića, niti "nelegitimnog" Komšića.
Za mene su i jedan i drugi ono što im u rodnom listu piše. I, naravno, ono šta i kako rade.
No, pitam se, kakve to fajde od "pravog" Hrvata, političara Bože ima mladi bračni par, kojega sam prije pet, šest dana srela u jednom gradu na jugu Irske.
Iz Srednje Bosne su porijeklom.
U Irsku "trbuhom za kruhom" stigli su prije nekih šest, sedam godina.
Obrazovani, očigledno, vrijedni. Obradovani što su upoznali nove zemljake, ne kriju da su u Irsku stigli kako bi, koliko toliko, mogli graditi neku svjetliju budućnost za svoje predivno dvoje djece.
U društvu im je i mladić, možda nekih dvadesetak godina, tek koji mjesec ranije stigao u Irsku, sa skromnim poznavanjem engleskog jezika, ali već našao zaposlenje u jednom tržnom centru.
Važno je da radi, kaže.
I u koji god restoran, tržni centar, kafić, običan mali dućan, praonicu vozila ili bilo koju zanatsku radnju, u većini irskih gradova da zavirite, nećete biti iznenađeni ako zateknete nekoga sa područja bivše nam zajedničke države, uglavnom Hrvata.
Najviše ih je iz Slavonije, ali znatan broj i iz Srednje Bosne, Hercegovine, Posavskog, Tuzlanskog kantona, iz Rs gdje su im, reći će nam jedan kojeg smo zatekli u praonici vozila na putu od Korka do Dablina, odavno "korijeni iščupani"...
Malo ko od njih da nema diplomu dobrog zanatlije, ili fakulteta. Za početak rade šta stignu, ali brzo se dokažu i pronađu sebi odgovarajući i, naravno, bolje plaćen posao.
Mnogo ih je zaposlenih kao vrhunski stručnjaci u IT kompanijama, u predstavništvima velikih farmaceutskih kuća, naučnim institutima, bolnicama...
Neki su, ugledajući se na Poljake, Turke, Arape... koji godinama žive i rade u Irskoj, već otvorili svoje firme, dućane u kojim prodaju robu, mahom proizvedenu u državama iz kojih dolaze, da bi, kaže jedan od njih, uz sve ostalo, "zemljaci imali gdje kupiti dobru pršutu, kobasice, sušenu govedinu, sudžuku..." ustvari, proizvode "bez kojih se ne može gdje god da se živi".
Ako politički starosjedilac bh. Hrvata "razbija glavu" ko je od njih "pravi" ustvari legitimni Hrvat, a ko je "krivi" onda mu džaba čvoruge na glavi.
Niko od njih, bilo da su iz Hrvatske ili iz Bosne i Hercegovine i ne pomišlja biti nešto drugo osim Hrvata. Svi oni znaju i za crkvu, i za Božić, i za Uskrs, za krštenje djece i primanje sakramenta, znaju za svaki red kad je u pitanju njihova vjera i vjerovanje, nacionalna kultura itd, ali...najviše znaju šta je rad i borba za dostojanstven život sebe i svoje porodice.
Znaju, ustvari, za sve ono što im je u državi u kojoj su rođeni, školovali se i odrastali, demagogija samoproglašenih nacionalnih legitimaša uskraćivala godinama, pa danas svoj legitimitet dokazuju radom i znanjem širom evropskog kontinenta. I dalje.
Zato, većina od mnogobrojnih Hrvata koje ovih dana srećem u Irskoj, posebno onih porijeklom iz Bosne i Hercegovine, na pitanje kad će nazad, reći će "možda za Uskrs".
Kad kažem da se nismo razumjeli i da pitam kad će nazad "za stalno", odmahnut će rukom uz komenar "možda, nekad".
Toliko o brizi i dobrim namjerama onih kojima je briga za narod, odnosno politička i nacionalna legitimnost osnovno, ali dobro plaćeno zanimanje.
Njihove članove porodica, bliže i dalje rođake, nećemo sresti ni u Irskoj, niti u Njemačkoj, Austriji...
Oni, razumljivo, uživaju u dobro plaćenim državnim poslovima, prvenstveno, jer su im njihovi očevi kao "legitimni predstavnici" svog naroda obezbjedili pozicije sa kojih se u Evropu odlazi samo kao turista.
