Koga je sve izdao Milorad Dodik?

Milorad Dodik, jednostavno, preko noći je doživljen kao izdajnik i kao takav, sve su prilike, u historiji će ostati i zapamćen.

Piše: Almasa Hadžić

Kako to izgleda kad politički nakupac dođe u situaciju da iz svojih suženih intelektualnih i moralnih dometa hazarderski upadne u društvo onih čija moć odlučuje o sudbini država, naroda, ustvari svijeta, najbolje pokazuje primjer ratnog švercera iz Laktaša Milorada Dodika.

Možemo samo zamisliti koliko su sve do prije neki dan, bajraktari mržnje koje je Dodik proizveo tokom svog vladanja, od kojih su pojedini izvijali vratove i na paradi 9. januara, bili ponosni kad im sa TV ekrana sijevne njegova slika dok besjedi u društvu Lavrova i Putina, grli se i ljubi sa Vučićem, ispija rakiju sa Orbanom, ili dok američkog diplomatu nabija na neku stvar, glumeći tako zaštitnika srpskog naroda kojega, tobože, mrzi cijeli svijet.

Tek nakon što je planulo u Ukrajini, i Rusija u koju se zaklinjao, od cijelog svijeta etiketirana kao agresor, njegova, više godina demonstrirana politička snaga i drskost, pokazali su bijednu strukturu i beznačajnost njegove ličnosti, a njega kao dotad „političkog igrača velikih i moćnih“ postavili na poziciju koja mu genetski i pripada.

Milorad Dodik, jednostavno, preko noći je doživljen kao izdajnik i kao takav, sve su prilike, u historiji će ostati i zapamćen.

Hajde da zaboravimo na silna obećanja i zakletve davane Bosni i Hercegovini u čijoj strukturi je predstavljao značajan politički faktor počev od februara '98. godine, pa sve do danas, a koje nikad nije ispunio.

Da zaboravimo da je u Sarajevo godinama dolazio, ispijao i bančio sa bošnjačkim predstavnicima u vlasti, obećavao ravnopravnost bošnjačkog naroda u Rs, dok im je otimao jezik kojim govore, uzurpirao njihova ljudska prava, vrijeđao ih i gazio njihovo dostojanstvo.

Da sve to zaboravimo i halalimo mu, kao i mnogim prije njega.

Ali šta da kažu oni drugi?

Njegov narod, naprimjer.

Narod, kojega je, dok je s ruskim ambasadorom nazdravljao po Sarajevu, sklapajući istovremeno sumnjive dilove, ubjeđivao da mu je iz Sarajeva najlakše državu Bosnu i Hercegovinu učiniti nepostojećom, a entitet u kome taj narod živi okititi imenom nove srpske države na Balkanu.

U ostvarenje svojih bolesnih namjera, nakon njegovog posljednjeg boravka u Moskvi, Milorad Dodik je bio krenuo đonom, nadajući se da je rusko uže za koje se godinama držao toliko jako da njime, konačno, može stegnuti gušu Bosne i Hercegovine.

I tako ispuniti bar jedno, važno obećanje.

A, onda se dogodila Ukrajina.

Veliki vođa, odjednom je spušten na mjeru malog hazjajina, koji ne zna ni kud bi ni šta bi u svojoj nemoći, kome se, kako koji dan prolazi, priviđa čas jedna, čas druga slika vlastitog lica, koje, iz kog god ugla da se pogleda, odaje sliku prevaranta i izdajnika.

Milorad Dodik izdao je Evropu i Ameriku koje su nekada u njemu gledale graditelja mira na Balkanu i kao takvog ga doveli na vlast.

Izdao je mnoge bosanske prijatelje, ne samo one koji nisu pripadali njegovom narodu, već i one druge, a onda i vlastiti narod uporno mu prodavajući mantru o entitetu Rs kao samostalnoj državi srpskog naroda.

I na kraju, izdao je i svoje ruske zaštitnike (za one srbijanske nismo sigurni ko je koga izdao!) kojim je obećao da će državi u kojoj živi pregraditi put u evropske i NATO integracije i od nje napraviti samo kratku crticu u udežbenicima historije.

Koga je još sve i na koji način prevario, odnosno izdao Milorad Dodik, tek trebamo saznati.