Sead Numanović
Desetog marta ove godine Milorad Dodik se za
govornicom Narodne skupštine Republike Srpske pohvalio kako je “nedavno jedan
visoki zvaničnik iz EU”, njega i dvojicu mu kolega članova Predsjedništva, “u
ime značajne grupe iz EU" upitao "možete li se mirno razići u BiH?”
Sastanak se prema Dodikovim riječima dogodio u
zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a bio je toliko buran da je gost
zamolio domaćine da prestanu bilježiti i snimati njegove riječi.
U tom trenutku bio sam uvjeren da je to još jedna
od Dodikovih nebrojenih izjava u kojim govori šta bi volio da se desilo. Neko
hvalisanje u žaru skupštinske rasprave.Ono, „šta je babi milo...“
Ali činjenica da je Dodik ustvrdio kako su na tom
sastanku bila i druga dva člana Predsjedništva, Željko Komšić i Šefik
Džaferović, nije mi dala mira.
Insistiranje Dodika da su i njih dvojica bili na
tom sastanku, Komšiću i Džaferoviću dala je jedinstvenu šansu da “Dodika udare
po prstima.” Trebali su samo da kažu kako oni nikada nisu i ne bi učestvovali
na sastanku tokom kojeg se razgovara o mirnom razlazu BiH.
Međutim, u danima i sedmicama koje su došle, i
Komšić i Džaferović su samo šutili.
Nije duga lista visokih zvaničnika iz EU koji su se
“nedavno” sastali sa trojicom članova u zgradi Predsjedništva Bosni i Hercegovine
u Sarajevu.
Samo pet dana prije skupštinskog hvalisanja
Dodika, u Sarajevu je bio predsjednik Republike Slovenije, Borut Pahor.
Sredinom februara, u Predsjedništvu je bila EU
Komesarka za migracije Ylva Johansson, Šveđanka.
No, Dodik tom sastanku u Predsjedništvu BiH
nije prisustvovao.
