Piše: Almasa Hadžić
Ovih dana društvene mreže su pune
snimaka sa slave u manastiru Karno kod Srebrenice na kojoj se okupilo više od
stotinu pripadnika Četničkog ravnogorskog pokreta, predstavljeni sve sa
činovima, zaduženjima i uniformama, koji su, uz pjesmu, pod dirigentskom
palicom igumana Luke, opjevavavali četničke zločine i zločince.
U odaje manastira Karno, kao i u teftere
igumana Luke, teško da je ikad zavirilo kako entitetsko tako i državno
tužilačko pero kako bi se saznalo o mnogobrojnim okupljanjima četnika u ovom
manastiru, kao i njihovim paradiranjima po entitetu Rs, koji se, uz javno
slavljenje zločinaca osuđenih za genocid u Srebrenici, uporno kriju iza
tobožnje molitve, odnosno prava na ispovjedanje svoje vjere.
I ne samo u manastiru Karno.
U Šekovićima su, samo prije
nekoliko dana, isto tako obučeni u svoje četničke uniforme, uz karakteristično
bahaćenje „prohodali“ četnici, plašeći ono malo Bošnjaka koji su se vratili na
područje ove općine, bez da je iko od
entitetskih i državnih organa vlasti reagirao.
Sve češće javno histeriziranje četnika
okupljenih oko Četničkog ravnogorskog pokreta, kao i njihovih saboraca uvezenih
iz Srbije, ali i iz Rusije, skoro da je postalo normalna pojava u RS.
Na njihovim okupljanjima nerjetko
se može vidjeti i prisustvo pojedinih pripadnika entitetskih sigurnosnih službi,
i to kao učesnika slavlja, a nikako kao osoba zaduženih da nadgledaju javni red
i mir.
Tako smo na jednoj od fotografija,
među „sportistima“ koje je pred manastirom Karno okupio iguman Luka, prepoznali
i aktuelnog šefa Policijske stanice u Vlasenici.
Ne treba se čuditi što su takva
ponašanja postala normalna za entitetsku policiju i njene pravosudne organe,
ali pitanje je šta je sa državnim sigurnosnim organima, državnim tužiocima...
Jesu li ti „organi“, a posebno tužioci,
zaduženi samo da prate šta hodže u džamijama u Rs pričaju na hutbama, šta ratni
veterani Armije RBiH na obilježavanjima
svojih godišnjica na prostoru Federacije poručuju i kakve zastave nose, ko šta
govori, pa i misli dok na mezarju uči fatihu svojoj djeci ubijenoj tokom
agresije, ili „šta je to onaj iz Sarajeva prič'o na dženazi“ kako su se neke
godine „organi“ raspitivali nakon dženaze žrtvama zločina u Vlasenici.
Poslije „formiranja predmeta“
vezano za okupljanja u Bužimu, u povodu obilježavanja godišnjice „Munja '93“
logično se nameće pitanje šta je to što Tužilaštvo BiH obavezuje da „formira
predmet“ vezano za neki događaj.
