Ono što već godinama zgrožava javnost jeste slučaj iz Kozluka, kada sin nije htio svjedočiti protiv zločinaca koji su na njegove oči zarobili, a potom mu usmrtili oca.
Piše: Almasa Hadžić
Nikoga ko zna ko su zločinci koji
su u podrinjskim gradovima početkom i tokom agresije nemilosrdno klali,
ubijali, silovali i u logore odvodili Bošnjake, kao i one koji su to
narađivali, nije iznenadilo jučerašnje upozoravajuće „upiranje prstom“ u one Bošnjake
koji takve štite, a što je u svom obraćanju na dženazi u Vlasenici klanjanoj za
šest bošnjačkih žrtava ubijenih 1992. godine, učinio reisu-l-ulema Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović.
„Ne držite stranu zločincima.
Bošnjaci, muslimani, do mene dolaze
i takve poruke da i oni koji su svjedočili zločinu danas se ne žele pojaviti na
sudovima, reći ono šta se dogodilo iako to znaju.
Nismo problem mi ovdje, nas taj
zločin, izuzev u duši, nije dotakao.
Ali šta reći Kadi (Kada Saračević
rođena 1909. godine, ubijena u vlasenici 1992. kojoj je jučer klanjana dženaza
op.a.)?
Svjedočili smo kako je ubijena,
znamo ko su ubice, a ne želimo izaći i svjedočiti u korist njenog života. To je
njen hak“, poručio je reis Kavazović u
svom obraćanju..
Njegove poruke bile su potaknute saznanjima
da pojedini Bošnjaci, svjedoci zločina, odbijaju
svjedočiti na suđenjima onim koji su ubijali ili naređivali ubistvo čak i najbližih
članova njihove porodice, kao i da neki od njih, za određene interese u korist
zločinaca, na sudu mjenjaju ranije date iskaze.
„Na suđenju Zoranu Tešiću, Bošnjak
iz Vlasenice, promjenio je raniji iskaz,
ustvari odbio da potvrdi svoju ranije datu izjavu, tvrdeći da se ničega ne sjeća, tj., da je dementan.
Imamo informacije da mu je navodna
demencija utvrđena na Sokocu.
Njegova promjena iskaza doprinjela
je oslobađajućoj presudi Zoranu Tešiću za koga cijela Vlasenica zna šta je
radio početkom agresije na BiH“, kaže za naš portal Vlaseničanin upućen u
mnogobrojne slučajeve pokušaja podmićivanja Bošnjaka da lažno svjedoče u korist
zločinaca, ili, pak da odbiju svjedočiti.
Trenutno se u Vlasenici vodi prava
kampanja kako spasiti Miću Kraljevića, ratnog „gospodara života i smrti“ u tom
gradu, inače komandanta specijalne jedinice policije u to vrijeme, kao i
njegovu sestru Višnju Aćimović poznatu kao „ubica iz Mračnog dola“ kojoj se za
strijeljanje 37 vlaseničkih Bošnjaka sudi na Specijalnom sudu u Beogradu.
„Još prije tri godine iz Tužilaštva
BiH su me pitali da li sam ja nešto čuo o zločinima počinjenim pod komandom
Miće Kraljević.
Rekao sam im da nisam čuo, već sam
bio u Vlasenici i znam kakve zločine je jedinica pod njegovom komandom
počinila.
Nikad me više niko nije zovnuo.
I do mene dolaze informacije da se
traže Bošnjaci, pa čak i oni koji su preživjeli logor Sušica da svjedoče u
korist Kraljevićeve sestre Višnje, a i njega samoga.
Da li će se to dogoditi, ne znam,
ali znam da je Kraljević trenutno u velikoj „ljubavi“ sa određenim brojem
Bošnjaka, da sa njima slavi Bajrame, druži se po kafanama...“, ističe jedan od
Vlaseničana koji je u nekolko navrata svjedočio na sudovima BiH u predmetima
ratnih zločina počinjenih u njegovom gradu.
U Vlasenici je tokom 1992. godine
ubijeno više od 2.500 Bošnjaka, od čega 223 žene i 288 maloljetnika. Najviše ih
je ubijeno na kućnom pragu, kao i u logoru „Sušica“.
Osim nekoliko časnih, poput Nedima
Salaharevića, Vukosave Klanco, te još nekolicine Vlaseničana, mnogi zasad šute
o zločinima svojih komšija koji su pobili, čak i najbliže članove njihovih
porodica.
No da lažno svjedočenje pojedinih
Bošnjaka, kao i šutnja onih koji znaju ko im je zarobio, a potom ubio najbliže
članove porodice, nije samo „specijalitet“ Vlasenice, već i drugih mjesta, kako
u Podrinju, tako i širom BiH govore slučajevi od kojih se svakom normalnom čovjeku diže kosa na glavi.
Po nezvaničnim informacijama koje
dolaze od pojedinih Zvorničana, među svjedocima koji bi trebali da potvrde
nevinost pojedih optuženika kojima se u Sudu BiH sudi za ubistvo 48 Bošnjaka iz
sela Jusići, kao i progon cjelokupnog bošnjačkog stanovništva iz tog kraja,
nalazi i jedan Bošnjak, nekadašnji pripadnika Armije RBiH.
Koliko je u svemu istine, znat će
se tokom suđenja, pod uslovom da isti ne bude u kategoriji zaštićenih svjedoka.
Ono što već godinama zgrožava
javnost jeste slučaj iz Kozluka, kada sin nije htio svjedočiti protiv zločinaca
koji su na njegove oči zarobili, a potom mu usmrtili oca.
„Otac i sin su se u vrijeme kada su
četnici krenuli da zarobljavaju Bošnjake, nalazili nedaleko od kuće u Kozluku.
Kad su vidjeli da četnici dolaze,
sin se brzo popeo na obližnje stablo oraha, dok je otac ostao pod orahom.
Zločinci su mu ubrzo zarobili oca, tukli ga da prizna gdje mu je sin koji je
imao nešto više od 20 godina, ali otac nije htio izdati sina.
Zločinci su ga zatim, onako
isprebijanog, zavezali za traktor i vukli po cijelom Kozluku, a potom krenuli prema selu
Tabanci, gdje je na putu ovaj čovjek i izdahnuo.
Zločincima koji su ovo uradili
sudilo se u Beogradu. Nažalost, sin koji se, zahvaljujući očevoj šutnji,
kasnije spasio i otišao u jednu od evropskih zemalja gdje i danas živi, odbio je
da svjedoči pred sudom u Beogradu. Jednostavno, nije došao na suđenje“,
ispričao nam je Kozlučanin, nekadašnji pripadnik ARBiH.
U BiH, posebno na prostoru entiteta
RS, trenutno je sve više Bošnjaka koji znaju da pojedini među njima, iz raznih
interesa, sarađuju sa nekadašnjim zločincima.
Zato oni zagovaraju pravljenje
javne liste onih koji su svojim lažima pomogli i pomažu da počinitelji ratnih
zločina nad bošnjačkim civilima nikad ne dođu pred lice pravde.
