Prevara zvana "mladi u politici" toliko je očigledna da više malo koja politička partija to i krije.
Piše: Almasa Hadžić
Ni jednu predizbornu kampanju od Dejtona do danas nije obilježila tolika javna tišina, kao što je to slučaj sa kampanjom pred ovogodišnje opće izbore.
Nestalo je nekadašnje grlato halakanje članova partija i njihovih simpatizera koji bi, skupa sa estradom koja bi ih pratila po stadionima, seoskim igralištima, sportskim i hotelskim dvoranama, zadružnim domovima, svako malo protutnjali ispod naših prozora, nestalo vitlanje zastavama po ulicama, napadno presretanje nosača reklamnog materijala...
Osim skupova kojim su političke stranke označile početak predizborne kampanje, ona se, jednostavno, preselila na društvene mreže sa kojih "ubijaju" govori i poruke kandidata za osvajanje četvorogodišnjih mandata, na ulične bandere odakle nas, isti ti, sa bilborda raznih veličina, vještačkim osmjesima i ispeglanim obrazima i podvoljcima podsjećaju da su upravo oni ti koji zaslužuju naše povjerenje.
Hajde, de.
Kampanja je.
Prebrojimo li bilborde sa likovima kandidata na izbornim listama, u skoro svim gradovima, lako ćemo zapaziti da sa njih "sijaju", uglavnom, stara, poznata nam politička lica.
Osjedila u poslaničkim klupama, ministarskim foteljama, na direktorskim pozicijama koje se finansiraju iz državnog budžeta.
Tek po negdje, zapazit ćemo izbornu reklamu sa likom nekog mladog, moralno nekompromitiranog, obrazovanog, u politici neiskvarenog kandidata, pored čijeg imena stoji broj sa repa izborne liste i koji, poučeni iskustvom, na izborima ne prelaze kvotu glasova potrebnu za ulazak u parlament za koji ih je stranka kandidirala.
Prevara zvana "mladi u politici" toliko je očigledna da više malo koja politička partija to i krije.
Tako se na bilbordima pojedinih političkih partija i to onih čiji šefovi svakodnevno "pjene" o "mladim u politici" mogu vidjeti zajedničke fotografije kandidata i njihovih partijskih šefova, kojim se javno sugerira na čiji prolazak na izborima stranka i njeni šefovi računaju.
Među njima, jasno je, nema mladih. Oni su, uglavnom, smješteni na začelje izbornih listi s tendencijom da ne budu izabrani, pa, rukovođeni tom logikom, nema ih, ili ih ima veoma zanemariv broj i na izbornim plakatama polijepljenim po trgovima i ulicama gradova u kojima žive.
Štampanje bilborda, njihovo redanje po banderama, reklamnim panoima mahom, finansiraju stranačke centrale, ali i sami kandidati.
Koliko će se kome isplatiti i bilbordi, i Facebook vazovi, Twitter poruke, i sva virtualna podrška kandidatima od strane stranačkih plaćenika, a čemu svjedočimo ovih dana, teško je reći.
