Kako su ustaše i četnici tokom Drugog svjetskog rata ubijali Velež

Klub je razoren, imovina uništena, ali ideja nije. Neprijatelji Veleža su se prevarili.

Faris Marukić


Progon Veleža sa svog Stadiona pod Bijelim brijegom tokom agresije na našu zemlju jedna je od tužnijih slika naše zbilje, dokaz da fašizam nije nikuda otišao, ali nije nestala ni motivacija da klub, ponos grada na Neretvi u teškim uslovima opstane i raste. 

Ovo pišem ponukan tekstom iz 1945. godine i žrtvi koju je Mostar i Velež podnio tokom Drugog svjetskog rata, ali opet izašao kao ponosan klub. Tekst je izašao u listu Sarajevki dnevnik i govori kako je Velež postao žrtva ustaša i četnika, ali izašao kao pobjednik. 

"Među rijetke naše klubove koji su u toku fašističke okupacije većinom svog članstva stupile u Narodnooslobodilačku borbu spada mostarski Velež. Kroz čitav period svoga djelovanja u bivšoj Jugoslaviji, »Velež« je bio pastorče u našem sportskom životu". 

Nepoznati autor tekst navodi da su policijske kazne bili česte, kao i stalno hapšenje istaknutih članova kluba. Sve je bilo praćeno i materijalnim uništavanjem kluba. 

"To je bila sudbina jednog kluba, koji je u svojim redovima odgajao omladinu da bude koristan član ljudskog društva i svoga naroda". 

Takav klub nije odgovarao tadašnji vlastima, a kada je Jugoslavija krenula putem podjele prvo se udarilo na Velež. 

"Kad je 1939. godine Jugoslavija potpuno otvoreno zaplivala u vode fašizma i kada je sporazum Cvetković—Maček iskonstruirao „Banovinu Hrvatsku« u sklopu velikosrpske Jugoslavije a uz blagoslov Hitlera, onda su raznobojni fašisti u Mostaru poletjeli da odmah udare po glavi mostarski »Velež«, računajući tako u svojim zločinačkim planovima da će s nestankom ovog naprednog kluba, nestati u Mostaru poštenih sportista i da će se razbiti krug rodoljuba koji su se okupljali oko Veleža". 

Klub je razoren, imovina uništena, ali ideja nije. Neprijatelji Veleža su se prevarili. 

"Došla je 1941. godina. Planuo je ustanak naroda Bosne i Hercegovine. I evo, u tim danima članstvo mostarskog „Veleža« ponovo je na okupu. Ne u Mostaru, gdje ustaški i četnički zločinci postaju priljepci talijanskih fašista, već u šumi koja postaje simbol nove slobode".

Bili su predvođeni primjerom svog dugogodišnjeg predsjednika kluba doktora Safega Mujića, koji već prvih dana ustanka pada u borbi protiv fašista, a članstvo i prijatelji »Veleža“ listom odlaze u šumu, u borbu, tamo postaju junački borci naših prvih partizanskih odreda. 

Mnogi od njih su stradali u borbi, ali neke su Nijemci, ustaše i četnici mučki ubili. 

"Tu su Kemal Arpadžić i Šerif Husrefović koje strijeljaju Nijemci, Hamu Hadžiosmerovića nekada najboljeg igrača u „Veleža«, kolju četnici, a Iliju Terzića ustaše. Sekretara „Veleža“ Muju Humu ustaše odmah po dolasku strijeljaju u Lepoglavi"

Mnogi su se pridružili borbi za slobodu: Safa Džinović, Nenad Vasić, Remza Duranović, Meho Trbonja, Smajo Hadžiomerović, Fadil Buturović, Brana Kovačević, Šemsudin Dizdar, Rade Šuman...

"To je bilans ovog kluba", kaže autor. 

"To je častan račun jednog društva koje nikada u svojoj prošlosti nije imalo podrške od vlasti, ali koje u danima golgote naših naroda nije zaboravilo na svoje obaveze prema narodu. Onom istom narodu od kojeg je nenarodna vlast htjela da odvoji".

I sve se to ponovilo tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali ne treba biti sjetan, nego biti uz Velež svjetionik slobode. 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.