Kada na čelu nogometne reprezentacije nemate selektora, kada borac ide u zatvor a političar ne… jedino čemu ste izloženi je da se počnete boriti protiv takve države.
Piše: Sead Numanović
Nogometni/Fudbalski savez opet nije izabrao selektora.
Poštedjet ćemo vas detalja tog cirkusa.
Tek, nešto najpopularnije u ovoj državi – fudbalska reprezentacija
– nema svog prvog čovjeka.
U Srbiji i Hrvatskoj teče već vakcinacija protiv
koronavirusa. U Bosni i Hercegovini se ništa konkretno ne zna po tom pitanju.
(Istina, haos je i u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, ali koga briga
za to!).
Već postaje svakodnevica i iritirajuće dosadno padanje
kojekakvih vlada. Sve je začinjeno transparentnom borbom za plijen i
besprizornom bahatošću političara.
A tek o njihovim izjavama i postupcima da i ne govorimo.
Brojni političari bosanskih Srba, a sve više i bosanskih
Hrvata specijalizirali su se za subverziju i rušenje svakog segmenta bh.
državnosti.
Da!
Na sceni je kampanja koja za cilj ima da vam se ova
država potpuno omrzne. Da vam se zgadi!
Ako već nije.
Pravosuđe je dozlaboga korumpirano i svesrdno
potčinjeno šačici političara. To šta istaknuti tužioci, pa i sudije rade, nema
ni u najbrutalnijim filmovima o mafiji.
Država koja ne garantira ni minimum pravde ne može se
voljeti. Naprotiv!
U državi u kojoj čovjek koji ju je branio ode u zatvor
zbog drva koje je posjekao u tuđoj šumi, a političari ne odgovaraju zbog – na primjer
– uništavanja Aluminija, ne može se smatrati svojom.
I još gore od toga – pošto se za takvu državu nismo
borili, sada nam se valja boriti protiv ove nakarade.
Sentiment je sve rašireniji.
I neodoljivo podsjeća na scenarij otcjepljenja Crne
Gore od Srbije.
Vrhunac tog projekta bio je kada je Crna Gora
napravila skandal u vezi s plasmanom predstavnika tadašnje zajedničke države na
Eurosong. I tu su detalji nebitni, bitan je ishod. Crna Gora je odavno
nezavisna država.
I nema ama baš ničega novoga u ovome što pišemo.
Uključujući i ponašanje bošnjačkih političara.
Neshvatljiva je lakomost kojom se oni međusobno
obračunavaju. Nekad se povod i izmisli (sve češće!), samo da bi se dodatno
prolivala krv.
Znaju oni da ih birači neće kazniti. Znaju i da im je
pravosuđe potčinjeno. Tako da rade šta im je volja.
Institucije u kojima su na vlasti ili su u većini
bošnjački politički elementi podjarmljene su privatnom interesu. Zato nema čak
ni smislenih reakcija na stalno rastakanje države Bosne i Hercegovine. Kao da
smo se pomirili s sudbinom da od ove zemlje nema ništa i samo čekamo da neko iz
vana objavi da je gotovo.
Autor ovog teksta imao bi što-šta predložiti. Ali kome?
Evo samo jednog primjera: Kada su Srbija i Republika
Srpska potpisale sporazum o izgradnji hidroelektrana u gornjem toku Drine,
razaslali smo upite ko će od brojnih izabranih podnijeti apelaciju Ustavnom
sudu BiH zbog toga.
To što odgovor nismo dobili i ne tangira nas.
Ali više nego brine to što takve akcije nije bilo.
Niti će je biti.
…
