Skoro da smo navikli da nam na čelo institucija nakon svakih izbora zasjednu pojedini, partijskom voljom odabrani, moralno i obrazovno upitni kadrovi, tako da priča o njima više nije nikakva novinska ekskluziva niti vijest. Kao da se tako nešto i podrazumjeva.
PIše: Almasa Hadžić
Ne mogu da dođem sebi nakon što je mladi Arnel Isak obavjestio javnost da je "odlučio" da odustane od imenovanja za dopredsjedavajućeg skupštinskog doma u koji je izabran, te saopćio da će od koalicionih partnera zatražiti da se na poziciju koju je prethodno bio zapik'o imenuje njegov novi stranački kolega Kenan Uzunović .
Baš kao da je skupštinski dom u kome je zastupnik njegova gruntom dodjeljena babovina.
Ustvari, njegov politički plijen!
Što je još gore, oba, i Isak i Uzunović, na početku su političke karijere i oba osobe koje su partiju koja ih je kandidirala na izborima, a s njom i obećanja data građanima, politička promišljanja, ideje i zaklinjanja u političku i svaku drugu dosljednost u koje su ubjeđivali narod po predizbornim skupovima, preko noći prodali za svoje, ili fotelje svojih najbližih, koje su im drugi ponudili.
Uvjereni, valjda, da su oni koji su na izbornim listama zaokruživali njihova imena, obična svjetina, ustvari, bekani, zaduženi samo da "dišu i biraju".
Nikako da misle i da pitaju.
Gledajući ih tako mlade "obećavajuće", ne može čovjek a da ne upita šta to, u političkom smislu, pod uslovom da potraju, od takvih i njima sličnih, država Bosna i Hercegovina, može očekivati u narednih nekoliko godina.
Ko su, zaista, osobe koje vršeći funkcije u političkoj, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti Bosne i Hercegovine predstavljaju njene građane i odlučuju o njihovoj sudbini.
Odmah da se razumijemo – među njima je dosta, prije svega, moralnih, obrazovanih, kulturnih, ustvari, zaslužnih da budu nosioci funkcija, posebno u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti naše zemlje.
Je li takvih, kako koja godina odmiče, sve manje na tako odgovornim pozicijama, strah je i pomisliti da, možda i jeste.
Ko je za to kriv?
Krivi smo mi koji biramo i "šutimo ko bekani", kojima je svejedno što neki politički dilber koji se godinama povlači po funkcijama, političku partiju i stavove kojima je ubjedio glasače da je vrijedan njihovog povjerenja, preko noći mijenja drugom partijom i drugim stavovima, bez polaganja računa, odnosno odgovora na pitanje iz kojih interesa to radi.
Nagledali smo se u godinama višestranačja svakakvih političkih "predstavnika", ali ovakvih čije slike ovih dana iskaču u našim medijima, teško da smo upamtili.
Zovu ih "mjesec i partija", "dan i mišljenje", " ko više da", "gram je gram", "kralj šiše", "mag diploma"...
Ima tome i petnaestak godina kada je na čelo jednog od ministarstava u Tuzlanskom kantonu trebao biti imenovan čovjek za koga se ubrzo ispostavilo da nema validnu diplomu.
Vlasnik takve, odnosno, kupljene diplome je procesuiran i u mandatu u kome je želio biti ministar, protiv njega je vođen i okončan sudski postupak.
Po sistemu "puj pike ne važi", isti se nakon narednih izbora, ponovo, stranci čiji je bio član "stavio na raspolaganje", ovaj put sa diplomom nabavljenom kod drugog prodavca, ali su ga ubrzo i stranka i strančke kolege izšutale iz svojih redova.
I mislilo se da je to pouka za mnoge.
Kad sam prije nepunu godinu, dvije upitala jednog poznatog ratnog komandanta poznaje li on "tog i tog političara" koji ga je, nešto, prozivao u medijima, ovaj mi je, k'o iz topa, smijući se, odgovori da ga poznaje još iz vremena kada su "skupa, subotom, po šest ispita polagali na fakultetu".
"Samo što ja svoju diplomu nigdje ne pokazujem, jer znam da bi me odmah počeli "trehati" po novinama...", kaže mi komandant.
Naravno, komandantov "školski" nije jedini koji se sa upitnom diplomom i neznanjem koje ona potvrđuje, godinama šepuri po skupštinama, ministarstvima, agencijama, zavodima, školama, komisijama, upravnim i nadzornim odborima ...
Skoro da smo navikli da nam na čelo institucija nakon svakih izbora zasjednu pojedini, partijskom voljom odabrani, moralno i obrazovno upitni kadrovi, tako da priča o njima više nije nikakva novinska ekskluziva niti vijest.
Kao da se tako nešto i podrazumjeva.
Istovremeno, teško je dokučiti koliko je mladih, obrazovanih, moralnih, pametnih, ne samo mladića i djevojaka, već i onih starijih koji godinama drže do svog političkog obraza, a koji su se, samo na posljednjim općim izborima našli na izbornim listama svih političkih subjekata, ostalo bez podrške birača i mogućnosti da budu izabrani u neki od parlamenata ili da dođu na čelo nekog od ministarstava.
Može li iko zamisliti da na čelo izuzetno važnog ministarstva u državi, u iole uređenom sistemu, zasjedne čovjek čija je porodična firma, od državne firme koja godinama posluje sa ogromnim gubitkom, dobila više stotina hiljada maraka vrijedan posao, neposredno nakon što je ovaj postao ministar.
Može li iko zamisliti da uprava te državne firme koja posluje sa ogromnim gubitkom, nakon što firmi ministrove supruge omogući takav posao i dalje ostane na svojim dobro plaćenim pozicijama?
Nije ovo, naravno, specifikum aktuelne bh. politike.
Takvih primjera smo imali u svim prethodnim sazivima vlasti.
Razlika je samo u tome što se ovi, sada, ne ustručavaju da javno pokažu za koji interes je neko od njih bio u jednoj političkoj partiji, pričao o poštenju i napretku, ustvari lagao da će pošteno raditi ako bude izabran, samo da bi dobio njihovo povjerenje na izborima, a onda sve to dao na prodaju u želji da se dokopa funkcije u vlasti, ali i državnih para za svoje i privatne biznise svojih prijatelja.
Slika je to političke stvarnosti koju živimo, gdje svako od nas, bez ikakve biografije, uz podršku neobavještene svjetine koja je za šaku maraka spremna zaokružiti naša imena na izbornim listama, može osvanuti na najvišoj poziciji zakonodavne i izvršne vlasti kantona, entiteta, države, sa koje će, do sljedećih izbora, djeliti lekcije o ljudskom, ali i političkom moralu i ubjeđivati nas da "neki tamo" nevaljaju, kradu, da su ogrezli u korupciji i nepotizmu itd.
I da su samo oni pošteni!
Takvi ubrzano, na sveopću žalost, već odgajaju svoju "političku prirast" koja poput najgoreg virusa prijeti da obesmisli svaku pomisao na bavljenje politikom onih koji ne žele da liče na mnoge koje poznajemo, pa i likove s početka našeg teksta.
Posebno ne da ih u narodu prepoznaju po nadimcima "mjesec i partija", "dan i mišljenje", "ko više da" , "gram je gram", "kralj šiše", "mag diploma"...
