Činjenica da Dodik, kao ni njegovi posilni Radovan Višković i Nenad Stevandić nisu uhapšeni, da se sasvim slobodno šetkaju i odlučuju o našim životima i budućnosti - razorna je!
Piše: Sead Numanović
Bosna i Hercegovina nije, a očito je i da neće - preciznije ne smije, uhapsila Milorada Dodika.
Nakon što je prije 45 dana počeo sa državnim udarom, on je na velikim vratima na političkoj sceni.
Institucije za provođenje zakona Bosne i Hercegovine se sve naglašenije "švercaju" po entitetu Rs kojim suvereno vlada Dodik. SIPA, Granična policija, pa možda čak i Tužilaštvo BiH mogu raditi tamo samo ako se radi o ponekim "predmetčićima" koji se ne mogu zaobići jer iza njih stoji neka jaka (manje više) strana država.
Sve ostalo je ad acta!
Mogli bi ovdje danima pisati, romane u tomovima i nastavcima, s detaljima propuštenih šansi - najčešće namjerno.
Tu smo gdje smo.
A gdje idemo?
Činjenica da Dodik, kao ni njegovi posilni Radovan Višković i Nenad Stevandić nisu uhapšeni, da se sasvim slobodno šetkaju i odlučuju o našim životima i budućnosti - razorna je!
Količina frustracije u javnosti postaje sve nemjerljivija.
Iza nje se krije podsvjesna spoznaja teških vremena koje dolaze. Mnogo gorih nego li smo ikada bili od Dejtona naovamo.
Vlast nije htjela i nije smjela uhapsiti silnika.
A ona je ekskluzivni vlasnik fizičke sile kojom dokazuje svoje postojanje.
Kako je pala na ključnom ispitu, svoju će energiju usmjeriti prema onome prema kojem može.
I nije da se to dešava sad.
Samo će sad biti sasvim očito! I sve brutalnije i bezobzirnije. Davno smo doživjeli da dokazi ne znače ništa u sudskom postupku i da nevini ljudi idu u zatvor jer "to tako mora"...
Kako bi zatomila sasvim opravdane kritike, ona će se obrušiti na neistomišljenike. Mnogo jače i odlučnije nego ranije.
Time će svojim pristašama dati neke mrvice da se zabavljaju i koriste ih u raspravama sa svojim komšijama.
Protivnike će sabijati i progoniti. Niko ne voli ružnu istinu slušati. Pogotovo oni koji su nekapacitirani, a sujetni, kojima je pozicija vrhunac životnog ostvarenja i tu prestaje sve. I rezultat, ali i odgovornost i čak ajdobronamjernije propitivanje.
Vlast će nemoć i kukavičluk nadomještati silom i diktaturom.
To će samo još više frustrirati mase.
A ta frustracija je nešto na šta najviše računaju protivnici ove države.
Škole su davno dokazale da se iz frustracije rađa radikalizam.
Kada se to desi, ušli smo u finalnu fazu.
Čega?
Pa zar nije očito?!
