Fuad Kasumović, ako se dokaže da je kriv neka u zatvoru odleži koliko je zaslužio. Ako se, pak, dokaže da su tužioci radili po nalogu politike, kako se to ovih dana čuje u javnosti, onda je vrijeme da takvi, napokon „padnu“ skupa sa svojim optužnicama. Morat će!
Piše: Almasa Hadžić
Mediji i zainteresirana javnost već
tri dana bruje o hapšenju gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića.
Od petka, Kasumović je u pritvoru
od mjesec dana, nakon čega će se, poučeni iskustvom mnogih navikanih hapšenja u
zadnjih dvadesetak godina, sasvim sigurno, vući po sudovima dugo vremena.
Dovoljno dugo da bude izbačen iz
svake političke igre i moguće funkcije, što je duboka želja onih koji su ga iza
rešetaka smjestili.
Da li je Kasumović kriv za ono
zašto se sumnjiči, da li je uradio nešto
mimo zakona, ne znam, a niti me je mnogo briga.
Tužioci koji su su ga „spengali“ u
pritvor i sudije koje su mu pritvor ovjerile, valjda, unaprijed, znaju količinu
krivice zbog koje Kasumović treba položiti račun.
Tako bi bar trebalo biti.
Jer za svaku krivicu, pa i, moguću
Kasumovićevu, očekivati je da postoje pravno osnovani dokazi, koji su oduvijek
bili temelj sa koga se neko optužuje, sudi mu se i presuđuje..
Eh, u tome i jeste ozbiljnost, ali
i moguća blamaža svakog pravosuđa. Ovog našeg, bosanskohercegovačkog, pogotovo.
Ozbiljni dokazi sa sobom nose i
ozbiljne pravne posljedice.
Oni, pak, koji to nisu, u kojim i
zadnji laik može prepoznati unaprijed spakovanu krivicu, ili nedovoljnu
posvećenost tužioca da dokaže krivnju onog kojeg je optužio, na sudovima se
ruše kao zidovi od ćerpiča, a s njima ogoljuje i sva nesreća domaćeg pravosuđa.
Da li se ikad dogodilo da je neki
tužilac čija je optužnica rasčejrečena, kako na nižoj, tako i na višoj sudskoj
instanci, odgovarao za neznanje, nesposobnost, političko podaništvo, odnosno za
„nesavjestan rad u službi“ kako to nerjetko odgovaraju mnogi koje takvi
optužuju?
Ustvari da je odgovarao zato što
nije, optužujući nekog za to i to krivično djelo, pribavio na zakonu osnovane
dokaze, odnosno, uradio svoj posao kako je to po zakonu bio dužan. I za šta je,
uostalom, debelo plaćen.
Naravno da nije, a kako sada stvari
stoje i neće.
Može neki tužilac, naprimjer,
optužiti nekog građanina (ma šta mi o tom građaninu mislili!) koji godinama neće
izlaziti iz sudskih klupa, koji će svo to vrijeme trošiti i zdravlje i novac,
trpiti uvrede i prezir sredine u kojoj živi, a da na kraju, kad građanin dokaže
svoju nevinost, niti tužilac koji je kreirao optužnicu, niti njegovi šefovi,
nikome ne odgovaraju.
Puj pike ne važi!
Šta ne važi? Šta si tužioče radio?
Jesi li se igrao pravde ili si nešto „dokazivao“ da bi uništavao tuđe živote?!
Ili ti je, naprimjer, bilo svejedno
da li će neki tamo što je klao i ubijao po Podrinju, nastaviti uživati u svom
„minulom radu“ pa zato nisi pribavio dokaze o njegovoj odgovornosti?!
Tri godine, čujem, po sudu se vukao
poznati ljekar jer je, navodno, na pregled primio pacijenticu koja nije imala
urednu uputnicu za pregled. Naravno, optužnica je pala, ali tužiocu koji ju je
zastupao ni dlaka s glave nije falila.
Pravnici kažu da zakonska
regulativa, ne poznaje segment odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija za
(ne)rad i (ne)sposobnost, prije svih, tužilaca, kao što su situacije u kojima su
optužnice, zbog toga što „tužilac nije dokazao navode iz optužnice“ na sudovima
padale k'o truhle kruške.
Naprotiv, takvi su u zavidnom broju
slučajeva napredovali na više položaje u pravosuđu.
Dežurni sekundanti, samo na
sudovima u Federaciji i Sudu BiH, u zadnjih nekoliko godina, izbrojali su na
desetine slučajeva u kojim su padale optužnice, bilo da su proizvod unaprijed
namještene krivnje, ili, pak, teških krivičnih djela u kojima su dokazi o
njihovom počinjenju „zapinjali za nogu“
ali ih tužioci nisu bili u stanju pribaviti.
Ili nisu htjeli, svejedno.
Tako su padale optužnice protiv
poznatih počinilaca ratnih zločina, koji bi, nakon što ih sud oslobodi
odgovornosti (u nedostatku dokaza!?), zgradu suda napuštali podsmjehujući se i
pravosuđu i žrtvama koje su poubijali.
Naravno, u tužilaštvima i sudovima
u BiH rade mnogi časni i tužioci i sudije.
Ni optužnice, a ni presude takvih,
nikad nisu bile predmet sumnjičavosti ili javnih špekulacija. Naprotiv.
Ali, onaj dio nečasnih razlog su
što građani sve više gube povjerenje u pravdu i pravosuđe.
Fuad Kasumović, ako se dokaže da je
kriv neka u zatvoru odleži koliko je zaslužio.
Ako se, pak, dokaže da su tužioci
radili po nalogu politike, kako se to ovih dana čuje u javnosti, onda je
vrijeme da takvi, napokon „padnu“ skupa sa svojim optužnicama.
Morat će!
Kao što će se država morati na
glavu nasaditi da bi vratila povjerenje u pravosuđe BiH.
