Da se razumijemo, ulazak u EU je najmanje loša stvar koja se Bosni i Hercegovini nudi. Sve ostalo je ili nemoguće ili - ne dao nam Bog!
Piše: Sead Numanović
Da nije bilo "kruženja oko zgrade Predsjedništva" Andreja Plenkovića, posjeta delegacije iz Evropske unije Bosni i Hercegovini prekjučer i jučer pala bi odmah u zaborav!
Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, Mark Rutte, predsjednik Vlade Holandije i gorepomenuti Andrej-premijer Republike Hrvatske nisu donijeli ništa novo.
Plenković je u BiH došao s jasno definiranom agendom. Postavio se kao samoproglašeni gubernator koji je u misiji provjere stanja u "svojoj koloniji".
I odbio je vidjeti se s onima koji ga ne fermaju ni za suhu šljivu. A neke je doveo pred svršeni čin da se moraju sastati s njim.
U cijelom poduhvatu doživio je da ga članovi njegove EU-delegacije bojkotiraju ne pojavivši se na večeri. A objed je bio upriličen za njegovog pulena Dragana Čovića.
Von der Leyen nije, suprotno nekim medijskim spekulacijama, spustila ljestvicu za odobravanje početka pregovora BiH s EU.
Rutte je sasvim jasno poručio da Holandija ne misli da je BiH spremna za takav iskorak. U obraćanju novinarima rekao je da su reforme neophodan preduslov za odobravanje početka pregovora. A njih nema.
Odlazeći holandski premijer, koji se sve češće pominje kao novi generalni sekretar NATO-a, nakon što je prekjučer sletio na Sarajevski aerodrom, zaputio se u Srebrenicu. To je njegova prva i posljednja posjeta u svojstvu premijera Holandije. U Srebrenici nije uputio izvinjenje zbog genocida počinjenog u prisustvu vojnika njegove zemlje 1995. godine.
Svo troje evropskih zvaničnika istakli su da je budućnost BiH u EU.
Von der Leyen i Rutte istakli su da je to moguće samo ako je BiH cjelovita, jedinstvena i suverena država. I dodali da će rado pomoći da naša zemlja napreduje na tom putu.
Mantra o "cjelovitoj, jedinstvenoj i suverenoj državi BiH" konstanta je evropskih izjava zadnih decenija. Djelatno, nema tu baš neke jake akcije koja bi to potkrijepila. EU nije u stanju uvesti sankcije za one koji provode jasnu antidržavnu politiku. Iako postoji sankcioni okvir za BiH, lista kažnjenih je prazna već dugi, dugi niz godina.
A Zapad ljude mjeri po djelima, a ne riječima!
Rijetki i sve rjeđi u BiH s nestrpljenjem i zebnjom čekaju mart ove godine kada evropske institucije na dnevnom redu ponovo imaju BiH. Evropsko vijeće bi trebalo razmotriti izvještaj Evropske komisije o napretku u reformama u našoj zemlji i odlučiti da li odobriti početak pregovora o pristupanju naše zemlje.
Neki, koji hem uopće ne razumiju i ne mogu razumjeti evropske integracije i evropski modus operandi, samo ponavljaju da nam treba otvoriti pregovore. I jest ćemo zlatnim kašikama!
Istina je, međutim, potpuno drugačija!
Bilo bi, odista, dobro kada bi Evropsko vijeće, kao vrhovni organ Evropske unije u kojem sjede šefovi država ili vlada 27 članica Unije, u martu odobrili početak pregovora s BiH.
A onda se spremite za razočarenja!
Jer, to je samo odluka da se nešto treba desiti.
Kada će se desiti, kako, na kojim temeljima, s kim i s čim... velike su nepoznanice.
Onda, nakon što bi se odobrio početak pregovora, oni bi trebali i početi. Makedonija i Albanija su na formalni početak tog čina čekali četiri godine. Onda se ta formalnost desila i - više se nije desilo ništa.
Nadalje, BiH nije spremna za pregovore. Njen državni aparat koji je kičma tog procesa je devastiran! Nepravda je riječ koja najbolje opisuje stanje u tom vitalnom segmentu svake vlasti. Državna služba BiH je metastazirana nepotizmom, nesposobnjakovićima, neznalicama, korumpiranima na velikom broju čelnih pozicija u tim institucijama, a nacionalizam hara.
EU istinski nije voljna pregovarati s tako haotičnom državom.
A u Evropskom vijeću sve je više onih koji mrze ovu i ovakvu Evropsku uniju.
Čak i kada bi se državna služba BiH i njeni političari preporodili i počeli raditi posao "kako Bog zapovijeda", iz Brisela bi im počeli stizati svakojaki zahtjevi koji veze nemaju s temeljnim vrijednostima EU. Ko ne vjeruje, neka makar ovlaš pročita zašto Makedonija više od 20 godina faktički tapka u mjestu EU-integracija.
A i ne mora.
Neka pogleda tih famoznih 14 preduslova.
Da se razumijemo, ulazak u EU je najmanje loša stvar koja se Bosni i Hercegovini nudi. Sve ostalo je ili nemoguće ili - ne dao nam Bog!
No, očito je da se za uspjeh EU-integracija stvari moraju temeljito presložiti i u Uniji i među 10 država koje žele u taj blok.
