Je li Erdogan puk'o?!

Došli smo u situaciju da je Aleksandar Vučić Recepu Tayyipu Erdoganu "brat" (sa ili bez navodnika).

Piše: Sead Numanović


"Tražio sam od Erdogara turske "bajraktare" i dobio sam obećanje da ćemo preko reda stići i dobiti mogućnost da ih kupimo i da ih uvrstimo u oružje i opremu Vojske Srbije", objavio je sinoć Aleksandar Vučić. 

Ne treba sumnjati da je ovom izjavom šokirao (barem) cijeli region zapadnog Balkana. 

Isto tako, ne treba sumnjati da je obećanje dobio. 

Recep Tayyip Erdogan jeste u stanju reći takvo nešto. 

Predsjednik Republike Turske koji iskoristi svaku priliku da naglasi svoju vezanost za Bosnu i Hercegovinu i istakne da mu je Alija Izetbegović na samrti "u amanet" predao "na čuvanje" našu domovinu, kao da taj zadatak nastoji obaviti (ako uopće radi na njemu) tako što će se što je više moguće umiliti Srbiji i njenom vodstvu. 

Tako je Erdogan, na svoju ruku, polovinom januara ove godine objavio da je s Vučićem, a da nikog u Sarajevu pitao nije, odlučio "okupiti tri lidera - Bošnjaka, Hrvata i Srba i da ostvarimo uspjeh". 

Erdogan je tada najavio sastanak s političkim liderima iz Bosne i Hercegovine, i rekao da će se to desiti nakon izbora u Srbiji.

"Jasna je potreba zajedničkog djelovanja međunarodne zajednice kako bi se prevazišla kriza u Bosni i Hercegovini.

Uslov za sve strane je da ni na koji način ne podrivaju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine", rekao je tada. 

I tamam se Sarajevo "oporavilo" od jednog šoka, uslijedio je drugi - jači!

Srbija se rapidno naoružava. 

I danas se u Beogradu istovaraju dijelovi raketnih sistema Kine, jučer je održana pokazna vježba Vojske Srbije gdje su prikazana najnovija oruđa u arsenalu ove države. 

Mediji iz Hrvatske upozoravaju da je Srbija vojno pretekla Hrvatsku, a Vučić lakonski najavljuje kupovinu borbenih aviona iz Francuske uz obaveznu napomenu da su kvalitetniji od istih tih koje je nedavno kupila Hrvatska. 

Sve ubojitijem arsenalu srbijanske vojske Erdogan je odlučio pridodati čuvene Bayraktare. 

Je li Erdogan puk'o?!

Kažu da je on, kada je Milorad Dodik krenuo s najnovijim divljanjem i nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu, nazvao telefonom Vučića i poručio mu da će Turska, u slučaju rata u BiH vojno intervenirati i stati na stranu naše zemlje. 

Kažu da je Vučić to "rastelalio" kako svojim saradnicima, tako i zapadnim zvaničnicima. 

Svima je govorio da je uvjeren da je Erdogan mislio ozbiljno. 

Sada je Erdogan voljan naoružati nekoga kome je ne tako davno zaprijetio ratnim sukobom!?

Iako sve izgleda prilično haotično, frustrirajuće, razočaravajuće i bespamentno, sasvim je logično. 

Erdogan je čovjek krajnosti. Gotovo da se pobio na sred scene s premijerom Izraela. A onda je, nekoliko godina kasnije, ugostio predsjednika Izraela. Turska ima svog ambasadora u Tel Avivu. 

S Putinom je turski predsjednik na "ti". Dogovara s njim poslove, razgovara o kraju rata u Ukrajini, a toj zemlji je već ranije dostavio najsavremenije verzije Bayrakatara. Sada se Rusi žale na tu odluku, ali odnosi Ankare i Moskve nisu poremećeni.

No, zato jesu bili poremećeni odnosi Ankare i 90 posto arapskih država. 

Sada se i to "pegla". 

Kažu da je Erdoganu na sto došlo veliko istraživanje javnog mnjenja koje je pokazalo da i on, kao i njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) stoje jako, jako loše. 

Kako bi poboljšao i svoj i rejting stranke, Erdogan je napravio zaokret. Počela je velika kampanja mirenja sa svijetom. 

U tom velikom istraživanju, navodno, našli su se i podaci da je nekih 6 miliona Turaka porijeklom iz Srbije. I oko 2 miliona ih je iz Bosne i Hercegovine. 

Erdogan, kažu, to je razumio kao znak da treba popraviti i odnose sa Srbijom. 

Odnosi sa Bosnom i Hercegovinom su, podrazumijeva se "dobri". A "podrazumijeva" se i da je Bosna - turska. 

U percepciji Sarajeva i Ankare dobri odnosi su datost. Mi smatramo da je Turska naša. A oni smatraju da je BiH neporjecivi dio neke verzije (neo)osmanskog carstva. I u toj obostranoj "ljubavi" gleda se svaka prilika ko će koga više zeznuti. 

Erdogan je u proteklih pet godina češće bio u Srbiji, nego u BiH. 

U istom periodu neuporedivo češće su zvaničnici Beograda u Ankari, nego zvaničnici Sarajeva. 

Došli smo u situaciju da je Aleksandar Vučić Recepu Tayyipu Erdoganu "brat" (sa ili bez navodnika).

Ne treba više ni ponavljati askiom da su truske investicije u Srbiju neuporedivo veće u odnosu na BiH.

Naravno, stoji činjenica da Erdogan gaji bliske odnose s liderom SDA Bakirom Izetbegovićem. 

Sada bi ovdje neko mogao napisati da - dakle - fali sistemski, umjesto personalnog odnosa. 

To je nekada moglo biti tačno. 

Danas to ne važi. 

Samo iz ovoga što smo pobrojali, kada su Erdoganovi odnosi s liderima i državama svijeta u pitanju, jasno je da nikakvog sistema nema. 

Sve je ad hoc i sve je stvar trenutnih odnosa (snaga) ili nekih - isto tako trenutnih - uspomena. 

Dakle, ništa se više ne podrazumijeva. 

 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.