Piše: Sead Numanović
Kada Milorad Dodik kaže da nešto neće, onda znajte da hoće!
Tako je i ovog puta.
Potrudio se da njegovi mediji pošalju poruku "mira". Ali na takav način da on nije kriv nizašta, da je kooperativan, ali i da čuva "dostojanstvo srpskog naroda".
Istog onog kojeg je do temelja pokrao i dobrano raselio.
Svjedočimo već duže vrijeme pravom ludilu prvog političara bosanskih Srba.
Stvari su otišle toliko daleko, da se u Bosni i Hercegovini počelo pričati i o ratu, a u Srbiji su proradili paralelni kanali.
Aleksandru Vučiću, s jedne strane, odgovara što nestabilnija Bosna i Hercegovina, kako bi je - nada se - lakše pokorio.
Ali, istovremeno, već je ranije u nizu navrata pokazao da može biti neko ko diktira procese i u entitetu RS. I diktira ih!
Pritisnut upozorenjima sa Zapada, on je pokrenuo i kanale komunijacije s opozicijom u entitetu RS.
Horsko odbijanje najnovije Dodikove avanture s "vraćanjem na izvorni Dejton", dirigirano je iz Beograda. Inače bi bilo nemoguće na istu poziciju dovesti cijeli konglomerat političkih subjekata koji sebe nazivaju opozicijom.
To da je Dodik neuračunljivo bijesan, jasno je svakome.
Njegovi javni nastupi pokazuju stanje verbalnog siledžije satjeranog u kut.
Što gore stvari izjavljuje, to je stanje unutarnje panike veće.
On, istina, već godinama je pod američkim sankcijama. Ali nisu njegov sin, kćerka, supruga. Ovog puta bi se i to moglo desiti. A to bi imalo višestruke negativne posljedice po njega.
Uz to, ovog puta će se američke sankcije poštivati i u većem dijelu država Evrope - od Velike Britanije do Švedske.
Na udaru će se - očekuje se - naći i firme - kako privatne, tako i javne, koje Dodik koristi kao lični baknomat.
