Nassim Taleb, čovjek koji je uzdrmao svijet najavom velike ekonomske krize iz 2008., te upozorenjima da prijeti pandemija koronavirusa, za L'Orient Today najavio je propast Izraela.
U dugom intervjuu za ovu publikaciju, on govori o budućnosti etničkih država, čije moguće propadanje, također, najavljuje. Izuzetak su, kaže, male nenasilne entičke države.
Karim Bitar, profesor međunarodnih odnosa povezan s nekoliko univerziteta i think tankova, koji je radio razgovor s njim, podsjetio ga je na poruku koju mu je poslao samo 48 sati nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra.
U njoj je Taleb predvidio da da bi ovaj rat mogao biti loš za Izrael, jer su sadašnje okolnosti radikalno drugačije od onih prije 20 godina.
"Rekli ste mi da je Hamas planirao i doveo do reakcije Izraela koja će brzo dovesti do promjene međunarodnog javnog mnijenja, nakon prvobitnog straha i solidarnosti s Izraelom. Posebno ste spomenuli, kao faktore koji bi pokrenuli ovu promjenu, prisustvo miliona ljudi na društvenim mrežama, čak i na Zapadu, koji suosjećaju sa palestinskom patnjom. I rekli ste mi nekoliko dana kasnije da dva glavna trenda na globalnom nivou, dva ponekad kontradiktorna trenda, onaj koji teži većoj slobodi i onaj koji teži većoj jednakosti, iako su često u sukobu, oba rade na štetu Izraela.
Zaintrigirale su me ove poruke jer ste jedan od rijetkih koji su predvidjeli globalnu ekonomsku krizu 2008. godine i upozorili nas, u prvim danima, na širenje COVID-a", naveo je Bitar u svom pitanju
"Hajde da ne zauzimamo stranu i da ispitujemo situaciju sa empirijske (i prediktivne) tačke gledišta. Ne bavim se tekućim poslovima; moja profesija je analiza rizika i uglavnom se tiče krhkosti sistema. Svijet se kreće od tradicionalnog, hijerarhijskog i vertikalnog sistema ka umreženom horizontalnom sistemu, spontano, na svim nivoima. Ovaj fenomen je ubrzan globalizacijom. Štampa je nekada bila vertikalna, u smislu da smo ti i ja pasivno gledali TV prijemnik i primali sve informacije koje nam sistem želi dati. Nismo mogli doprinijeti debati. Kao što sam objasnio u 'Skin in the Game', zahvaljujući društvenim mrežama, odnos je sada više simetričan; svako od nas i daje i prima informacije…
Zaista, disintermedijacija i društvene mreže omogućile su pojavu onoga što se naziva «građansko novinarstvo»
I to radikalno mijenja odnos snaga. U prošlosti su informacije bile kontrolirane ograničavanjem njenih glavnih agenata, odnosno novinara. Mora se imati na umu da su medijski profesionalci u zapadnom svijetu izuzetno krhki profesionalno; gubitak posla može dovesti do isključenja sa tržišta rada. Na primjer, prije deset godina, pisanje pozitivnog članka o Noamu Čomskom, koji je bio na crnoj listi – ili bolje rečeno, na sivoj listi – bio je ubica karijere. U današnjem svijetu postoji više od milijardu 'novinara'. Ova horizontalnost, činjenica da više ne možemo kontrolirati informacije, vrlo je loša vijest za Izrael. Zašto? Zbog naracije. Priča koju su generirali Izraelci sada je u konkurenciji s drugim narativima. Čak i najcenzurisane platforme, poput Mete, mogu zabraniti neke propalestinske izraze, ali ljudi to mogu zaobići igrajući se riječima i simbolima; mogu koristiti eufemizme. Osim toga, kao što sam objasnio u Antifragileu, pod uslovima sličnim današnjim, zabrana određenih knjiga ih čini još intrigantnijim.
A pored ovog trenda ka većim slobodama, postoji još moćniji fenomen: pokretna traka koja ubrzava socijalnu pravdu. Odnosno, porast nezadovoljstva uz ostvarenje početnih ciljeva za ravnopravnost. Istorijski gledano, kada grupe počnu tražiti svoja prava, što im više prava damo, više prava će tražiti, a zahtjevi će se ubrzati na putu do savršene jednakosti. Stvari su krenule nizbrdo u Francuskoj nakon što je kralj konačno pristao na prvobitni zahtjev za ustavnu monarhiju. Na primjer, danas nikada nismo bili bliži ravnopravnosti muškaraca i žena, ali nikada nismo imali više izražavanja nezadovoljstva. Dakle, dok Palestinci ne postanu savršeno jednaki Izraelcima, oni će se žaliti i sukob će se pogoršavati. Ovo je veliki problem Izraela. Njegova struktura je prilično anahrona", rekao je on.
Taleb je nadalje citirao poznatog Bernarda Avishaia koji je prije 30 godina žestoko napadnut jer je rekao da je Izrael bila imigracijska agencija koja kasnije nije uspjela postati prava država.
"Izrael je izuzetno ovisan o propagandi, projektujući sliku žrtve kojoj je potrebna zaštita. Oslanja se na Sjedinjene Države kao pokriće u UN-u, između ostalog. AIPAC, proizraelski lobi u Sjedinjenim Državama, prikuplja milione dolara da zaštiti Izrael i porazi njegove protivnike.
