A vama ne damo ništa.
Piše: Sead Numanović
Udruženje građana Hrvatski narodni sabor (HNS) održao je svoju dugo najavljivanu spektakularnu i - vanrednu sjednicu.
Objavljeno je sedam zaključaka.
Sve što piše u "krovnoj" političkoj organizaciji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini već je poznato.
Kontinuitet je to politike koju provodi Dragan Čović, najdugotrajniji političar u hrvatskom narodu uopće u novijem vaktu.
Sažeto, a tačno, zaključci HNS-a glase - dajte nam sve i mi ćemo tražiti još i još i još. Zauzvrat, ne damo vam ništa!
Tako su i tekli pregovori o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Ustava Bosne i Hercegovine.
U momentima finiša tih maratonskih naduravanja, predstavnici međunarodne zajednice gubili su živce suočeni s novim i novim, starim, recikliranim zahtjevima Čovića.
"To smo ponudili, odbili ste. Sada to hoćete?"
"To je ideja za koju ste rekli da Vam nije prihvatljiva gospodine Čoviću, prošli put. Sada je prihvatljiva?".
"Kakve to nadgarancije tražite? Recite nam da ih možemo makar oblikovati"... samo su neki od detalja sa pregovora o izbornoj reformi.
U suštini, Čović nastavlja igrati na sigurno.
On ne želi dogovor. Ne želi nikakvo rješenje. Želi da je kriza što dugotrajnija, da povremeno eskalira.
Umeđuvremnu, njegova lična pozicija je apsolutno sigurna.
"Legitimno predstavljanje" mantra je njegovog trajnog ostanka na vrhu vlasti.
Kraj Dragana Čovića bio bi kada bi ušao u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Njegova politika temelji se na stalnoj galami o posvemašnjoj ugroženosti Hrvata u BiH, ali i ne činjenju ama baš ništa da se to promijeni.
Svaki razgovor s njim počinje i završava tom "globalnom nepravdom".
"Kako ste, g. Čoviću?".
"Nisam dobro. Nisam legitimno predstavljen".
Kraj priče!
Umeđuvremenu, Hrvati rapidno cure iz Bosne i Hercegovine. Odlaze što dalje - Irska, skandinavske države...
Aluminij, nekadašnji gigant s proizvodom kojem samo raste cijena, propao je.
Cijeli niz nekada potentnih firmi, nad kojima Čović ima jasnu kontrolu, nestao je, propada, na koljenima je ili - u najboljem slučaju - tavori.
Niko ni ne pomišlja propitati barem, da o istragama ne govorimo, šta bi!?
"Legitimno predstavljanje" je mantra. Obol za sve što se nipošto ne smije dešavati, što nije dobro i što je - u konačnici - vrlo opasno!
Zbog "legitnimnog predstavljanja" nema pozicije i opozicije u hrvatskom političkom korpusu.
Ono je štit i od aktivnosti Republike Hrvatske, a sada i sredstvo za raspirivanje žestokih političkih sukoba u toj nama susjednoj državi.
"Nelegitimirani" Čović kao taoce drži kompletan hrvatski politički prostor i polovinu Bosne i Hercegovine.
Iako je hrvatskih funkcionera u BiH mnogo više nego im pripada, to što Čović neće i ne želi sjediti u jednoj fotelji, postavlja se kao čak i evropski problem.
A Čović nije poduzeo niti jednu jedinu pravnu radnju da neke od "problema" o kojima ponavlja kao iskrzana ploča već godinama - riješi.
Centralna izborna komisija, na primjer, nezakonita je, tvrdi on.
Naravno, nije podnio nikakav papir Sudu Bosne i Hercegovine.
Nije se ni po drugim pitanjima obraćao institucijama u BiH.
A ni ne pomišlja "presaviti tabak" Sudu u Strazburu.
To je zato što je posljednja stvar koja mu u životu treba nekakva pravosudna instanca.
