Hadžifejzović, poput Netanyahuovih ministara, svoje protivnike (Avdu Avdića) dehumanizira

Voditelj Senad Hadžifejzović nema običaj svoje sugovornike slušati, on voli i sluša samo sebe, svog jedinog sebe.

Kada je izraelski ministar odbrane Yoav Gallant uoči vojne invazije svoje vojske na Gazu nazvao Palestince „životinjama“, prema kojim se treba ponašati upravo tako - bestijalno, i krvnički, slobodni svijet je bio zgrožen. Takvim neprihvatljivim dehumaniziranjem svojih neprijatelja bavio se u svojim brojnim tekstovima i javnim nastupima izraelski publicista Gideon Levy, piše Slobodna Bosna.

Pas i maslo

Gostovao je Levy prije nekoliko nedjelja na na ovdašnjoj Face Televiziji, potresno i iz neposrednog iskustva govorio o ratu u kojem vlast njegove države svakom Palestincu, ne samo pripadnicima zlikovačkog Hamasa, nego djeci, ženama, starim, ranjenim, bolesnim... odbija priznati ljudske atribute i prava, pa i ono na život.

Voditelj Senad Hadžifejzović nema običaj svoje sugovornike slušati, on voli i sluša samo sebe, svog jedinog sebe.

Da je slušao Gideona Levyja, barem u osnovnoj poruci - humanističkoj, znao bi da je neprihvatljivo i neljudski nazivati protivnike životinjama i, tako posljedično, davati alibi za njihovo istrebljenje.

Evo šta je u posljednjem izdanju (od subote) svojeg Centralnog dnevnika novinar Senad Hadžifejzović uspio u samo 70-ak sekundi izgovoriti o jednom svom kolegi, Avdi Avdiću. Kojem se nije dopalo ono što su prethodne noći o njemu (Avdiću) i drugim temama divanili voditelj Hadžifejzović i Elmedin Konaković, ministar vanjsklih poslova Bosne i Hercegovine.

Prema Hadžifejzoviću, Avdić nije „novinar, nego obični lajavac“, što će agresivno, neduhovito i uvredljivo verglati do kraja svojeg „polemičnog priloga“.

Za gazdu Face TV takvi ne-novinari kao Avdić su „ psi na uzici koji od svojih gazda dobivaju po guzici, vlasnika džukela koje gazda šuta ulicama po guzicama, takvi psi lutalice nađu svoje nove gazde, od ulizice do ulizice, od guzice do guzice, šuta, džukela radi na televiziji - džukela, pujdo, pseto sa Poljina“.

Azil za novinare - lutalice?

Potpuno je irelevantno šta je bio povod za ovako prizemnu zahuktalu tiradu Senada Hadžifejzovića usmjerenu protiv pripadnika istog ukletog esnafa. Važno je da se ovakav rječnik kojeg on koristi u javnom komuniciranju hitro i nedvosmisleno kvalificira kao verbalno divljaštvo, rudimentarni govor neobuzdane mržnje.

Nakon što je „novinarski gigant“ frenetično izbljuvao svoje leksički nepočešljane uvrede, ostaje zabrinutost i zebnja da bi one mogle pokrenuti spontane reakcije boraca za uklanjanje novinarskih pasa lutalica sa ulica/medija i njihovo spremanje u sigurne azile.

Kako reče onaj jedan mizantrop sa bogatim iskustvom: što više poznajem ljude, psi su mi sve draži!