I na očigled ono malo putnika na stanici pobiše ih neposredno pored stanice. Zamjenik komandanta mjesta, partizanski predstavnik u komandi mjesta, reče mi da je to svakodnevna pojava.”
Piše: Adem Dedić
Na današnji dan 1942 god. u Olovu se prema svjedočenju Pašage Mandžića dogodio stravičan zločin, koji su počinili četnici i partizani nad Bošnjacima i Hrvatima sa područja općine Olovo.
U pismu upućenom na adresu “Dunav” Studio film u Beogradu, 17. maja 1973, a u vezi s dokumentarnim filmom o ustanku 1941. godine u sjeveroistočnoj Bosni, rađenom na osnovu svjedočenja Rodoljuba Čolakovića, Pašaga Mandžić kaže:
- Kako je to bila teška situacija i kakva velika naša kompromitacija, zabuna i odvajanje od naroda zbog takve saradnje sa četnicima, navešću samo jedan primjer pokolja Hrvata i Muslimana u dolini Krivaje ‘četničke cerske brigade’ i njenog komandanta Račića.
- U Olovu 1. januara 1942. godine na željezničkoj stanici, dočekuju voz od Vozuće, i to komandant mjesta – četnik, Dražin oficir, u uniformi sa kokardom, i zamjenik komandanta – partizan sa petokrakom zvijezdom. Iz voza izlazi nešto putnika, četnika i partizana, a nekoliko grupa zajedno vezanih Hrvata i Muslimana, koje provodi jedna desetina četnika.
- Prilazi vođa patrole i raportira da oni kao patrola četničke cerske brigade po zadatku komandanta Račića čiste teren i sela oko Krivaje i da provode grupu zarobljenih Hrvata i Muslimana, jer imaju naređenje komandanta Račića da između rijeke Bosne i Drine ne ostane nijedno živo "tursko uho" i da oni taj zadatak izvršavaju". Prolazeći, ta "grupa zarobljenika" biva provedena preko stanice pored kokardi i petokraka koje stoje zajedno.
- I na očigled ono malo putnika na stanici pobiše ih neposredno pored stanice. Zamjenik komandanta mjesta, partizanski predstavnik u komandi mjesta, reče mi da je to svakodnevna pojava.