Ne postoji depeša koja može osujetiti obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici.
Piše: Almasa Hadžić
Najnovije
informacije koje je odaslala depeša MUP-a Rs, a kojom se najavljuju incidenti
za vrijeme trajanja Marša mira i održavanja komemoracije žrtvama genocida u
Srebrenici, teško da su nekoga iznenadile.
Depeša
je samo jedan u nizu dugogodišnjih pokušaja skretanja pažnje domaće i svjetske
javnosti sa obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i zamagljivanja historijske
sramote vojnog i političkog sistema koji je u julu 1995. godine naredio i
izvršio masovna pogubljenja više od 8.000 zarobljenika iz Srebrenice.
Za
zločin genocida, poznato je, Tribunal u Hagu osudio je kompletno vojno,
političko i policijsko vođstvo tadašnje Rs, a Međunarodni sud pravde, državu
Srbiju, osudio je za nespriječavanje genocida.
Sve
ove presude udarile su historijski pečat na obraz politika koje su naredile i
izvršile genocid.
Svjedoci
smo da, već 27 godina, bez obzira na raznorazna pisma i depeše, nije pronađena
hemija koja taj pečat može izbrisati, odnosno skinuti sa njihovog lica.
Naprotiv.
Kako
koja godina prolazi, sve je više senzibiliranosti sa žrtvama genocida, pri čemu
su Marš mira, kao i Dan sjećanja na žrtve genocida koji se obilježava svakog 11.jula,
postali svjetski događaji.
Onim
koji godinama prate događaje vezane za obilježavanje godišnjice genocida u
Srebrenici, aktuelna depeša MUP-a Rs, po ko zna koji put je pokazala da srpske
obavještajne službe ne skreću s agende kojim se raznim izmišljenim događajima pokušava negirati,
umanjiti, prikriti genocid počinjen u Srebrenici.
Svi se
dobro sjećamo 2005. godine, kada je samo pet dana pred obilježavanje desete
godišnjice genocida, odjeknula vijest kako je u Fabrici akumulatora u
Potočarima pronađen eksploziv, koji je, navodno, trebao biti aktiviran prilikom
održavanja komemoracije u Potočarima.
Znalo
se tada da na komemoraciju u Potočare, uz nekoliko desetina hiljada građana iz
BiH i svijeta, stižu mnogi ugledni svjetski zvaničnici s namjerom da odaju
počast žrtvama genocida.
Eksploziv
je, naravno, bio podmetnut i cijela priča o njegovom podmetanju, ubrzo je
prestala biti vijest jer su procurile informacije o uključenosti obavještajnih
službi Rsa i Srbije u „operaciju: eksploziv“.
Obavještajci
su informacije o eksplozivu, najprije,
dostavili EUFOR-u, a potom „brzom akcijom MUP-a Rs“ isti odvezli „na sigurnu
lokaciju“.
Ustvari
na onu sa koje su ga i dovezli u Potočare.
Da su sigurnosne
službe i Rs i Srbije, duboko involvirane u izazivanje incidenata u vrijeme
održavanja komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici, najbolje svjedoči
događaj iz 2015. godine kada je insceniran napad na predsjednika Srbije
Aleksandra Vučića.
Izgubljeni
telefon BIA-inog operativca koji je bez dozvole i znanja domaćih sigurnosnih
agencija, skupa sa još dvadesetak kolega, 11. jula 2015. godine boravio u
Potočarima, posvjedočio je cjelokupni njihov plan i organizaciju tobožnjeg
napada na Vučića.
Telefon,
odnosno poruke koje su se u njemu nalazile svjedočile su komunikaciju BIA-inih
operativaca u vrijeme prisustva Vučića u Potočarima.
Telefon,
je, kakoje poznato, prisustvujući dženazi, pronašao profesor iz Živinica.
Dva
dana kasnije izuzeli su ga inspektori SIPA-e iz Tuzle, koji su ga, kao dokaz „u cilju rasvjetljavanja događaja“
predali istražiteljima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, nakon čega je, skupa sa
sadržajem koji je krio, telefon misteriozno nestao, a istražitelji, još
misterioznije, zašutjeli o svemu.
Poruke
koje su tog dana razmjenjivali BIA-ini operativci, otkrile su mnoge detalje
vezane za organizaciju „napada“ na Vučića.
Saznalo
se tako za ulogu poznatog bh. advokata koji je, u trenutku dolaska na kapiju
Memorijalnog centra trebao da „zagalami na Vučića“ čemu se trebala pridružiti
masa prisutnih građana, zatim za plan trase kojom će „kad masa krene prema
presedniku“ Vučić napustiti Potočare, te, kojim medijima treba javiti
informacije „o napadu na predsednika“... I mnogo toga još.
Kroz
sudski proces koji se u Beogradu kasnije vodio protiv dvojice BIA-inih
operativaca zbog odavanja službene tajne, kada im se na teret stavilo da su javnosti
otkrili podatak da su u Potočarima 11. jula 2015. godine boravili „na tajnom
zadatku“, pokazalo se da je upravo jedan od njih bi zadužen spornim telefonom,
a istinitost sadržaja poruka koje su se u telefonu nalazile potvrđena je u
nekoliko njihovih javnih istupa.
Medijska
histerija u Srbiji zbog tobožnjeg pokušaja atentata na Vučića, trajala je sve
dok bosanskohercegovački mediji nisu objavili informaciju o sadržaju dijela
poruka koji je krio telefon BIA-inog operatvica.
O tome
šta je Tužilaštvo BiH poduzelo u ovom slučaju nikad ništa nismo saznali.
Jedino
što znamo je da je profesor koji je telefon pronašao, dao izjavu istražiteljima
SIPA-e u Tuzli.
Kakvu
god opasnost za predstojeće obilježavanje 27. godišnjice genocida u Srebrenici
da smisle MUP Rs i njegovi saradnici iz Srbije, a objavom famozne „depeše“
upozoravaju da su već nešto smislili, planiranu komemoraciju 11. jula 2022.
godine zasigurno neće moći osujetiti, niti obeshrabriti nekoliko hiljada
učesnika Marša mira koji će 8. jula ujutro krenuti prema Potočarima.
Nišani
u Potočarima su i suviše snažai svjedoci o počinjenom genocidu, da bi ih
papanska svijest potomaka počinilaca genocida, koja kroz razna pisma i depeše, još
uvijek sanja neke nove genocide, mogla
demantirati.
Ili,
nedaj Bože, zabraniti njihov obilazak.