Historija ruskog rovarenja u BiH duga je.
Piše: Sead Numanović
Početkom ovog mjeseca Crna Gora protjerala je ruskog diplomatu.
Nakon što su obavještajne agencije ove države dokazale da je imao "neprikladne" kontakte s jednim crnogorskim zvaničnikom, proglašen je "personom non grata".
Mediji u Podgorici prenijet će da se vršilac dužnosti predsjednika Skupštine Crne Gore Strahinja Bulajić, koji je izabran sa liste pročetničke političke organizacije Demokratski front, u Danilovgradu 26. februara, dakle dva dana nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, sastao sa ruskim obavještajcima Viktorom Antipinom i Apesandrom Perišovim, kako je napisao dnevni list Pobjeda.
Neimenovani ruski diplomata, potom, dobio je nalog da u roku od 72 sata napusti Crnu Goru.
Širom Evrope tokom ovog mjeseca stizale su informacije da "Stari kontinent" čisti svoje tlo od ruskih špijuna.
Desetine "diplomata" ruskih ambasada - od Irske, preko baltičkih država do Bugarske - protjerane su.
Rusija je najavila i već provodi kontra-mjere.
Čak i letimičan pogled na brojke pokazuje da je u nekim od država Evropske unije (i NATO) prepolovljen broj ruskih "diplomata".
Ono što se inače zna, sada se dokazuje - diplomatske misije diktatorskih država samo su pokriće za smještaj špijuna.
Rusija u tome prednjači. I kao diktatorska država i kao naglašeni korisnik diplomatskih mjesta za špijuniranja.
Bosna i Hercegovina, do sada, nije protjerala niti jednog ruskog diplomatu.
Da ima razloga za takav čin gotovo svakodnevno pokazuje i sam ambasador Ruske Federacije Igor Kalabuhov.
Njegovo nepoštivanje zakona ove države pradavni je razlog za uskraćivanje gostoprimstva.
No, jasno je da takav gest, koliko god utemeljen i zaslužen, neće proći jer ga neće dopustiti politički predstavnici bosanskih Srba.
Oni, oličeni u Miloradu Dodiku, u paktu su s đavolom - Vladimirom Putinom.
Dodik se portretira, a i sam se nastoji tako predstaviti, kao najčvršća Putinova uzdanica (u ovom dijelu) Evrope.
U takvoj situaciji Kalabuhov može prijetiti BiH ukoliko pristupi NATO-paktu.
I nebitno je što je ulazak u NATO definiran i zakonima ove države.
Nebitno je i što je, prethodno, da bi se zakoni i na ovu temu napravili, i ruska strana učestvovala u reformiranju odbrambenog sektora BiH.
I nebitno je što su svi ruski zvaničnici stavili svoje potpise na te dokumente i ovjerili bh. ambiciju na pristup NATO-u.
Oni su se sada predomislili i sebi uzeli za pravo da ne poštuju zakone BiH.
Pa je sada nebitno hoće li se Rusi opet predomisliti.
Osim Kalabuhova, u Ambasadi Ruske Federacije radi još par desetina službenika.
Ako bi smo uzeli ruski modus operandi, barem polovina njih bi trebali svoju pravu radnu knjižicu imati u nekoj od obavještajnih službi Rusije.
I vjerovatno imaju.
Koristeći crnogorski model, BiH bi mogla protjerati barem 2/3 onih koji su trenutno u ruskoj ambasadi u Sarajevu.
I da se niko ne iznenadi.
Historija ruskog rovarenja u BiH duga je.
Kalabuhov je možda zbog svoje "brbljivosti" ekstreman primjer, no nije neka novost. Počinje čak biti i dosadan!
Jedan od njegovih prethodnika, Aleksandr Bocan-Harčenko svojevremeno se toliko "zanio" u svoju ulogu djelitelja Bosne i Hercegovine da je s nekim visokim bošnjačkim zvaničnicima neuvijeno razgovarao o komadanju države koja mu je ukazala gostoprimstvo.
Nakon što je u tom razgovoru "naletio na rutav nos", navodno se primirio.
Ako je to, a jeste, radio prekaljeni diplomata Bocan-Harčenko, šta tek rade niži službenici u Ambasadi Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini?
