Na javnoj sceni mu je uvijek nedostajala mjera. Prečesto je imao istupe koji su bili s one strane, kako javnog diskursa, tako i mentaliteta naroda kojem pripada.
Piše: Sead Numanović
Postoje ljudi koje "ubije" prejaka riječ.
A postoje i ljudi koje "ubije" pogrešan tajming.
Džemaludin Latić sublimirao je oboje.
Jedan od osnivača Stranke demokratske akcije, prvak u mnogo čemu i dobrom i lošem, gostovao je na Face TV. Uspio je - piše - šokirati i Senada Hadžifejzovića.
Govorio je o svemu i svačemu, nije birao riječi, što i nije novina, "bljuvao vatru" na sve i svakoga.
Naročito se okomio na rahmetli Aliju Izetbegovića.
Ako je i od Džemaludina, previše je!
Čovjek koji je ne jednom hairovao od Alije, bio mu u više navrata u timu savjetnika, rukovodio brojnim procesima, posebno u prvim godinama nakon sloma agresije, sada je "došao tobe", "otvorio dušu" i izbacio otrov.
Čak i da je sve što je rekao - istina, a nije, vrijeme u kojem je odlučio "pričati" katastrofalno je loše procijenjeno i daje priliku mnogima za svakovrsne i ni malo ugodne komentare kada je Džemaludin u pitanju.
Bosna i Hercegovina suočena je s najtežom krizom od Dejtona naovamo.
U medijima se riječ "rat" odomaćila, ljudi strahuju od novog genocida... čak se i političke stranke u Sarajevu, koje se tako rado - a nizašta - kolju među sobom, zbližavaju.
Na javnu scenu stupa Džemaludin Latić s "otkrićima".
Intervju koji je dao školski je primjer intelektualnog samoubistva.
Džemaludin zna napisati lijepe pjesme. Jedna od njih postala je i himna (SDA).
Ali na javnoj sceni mu je uvijek nedostajala mjera. Prečesto je imao istupe koji su bili s one strane, kako javnog diskursa, tako i mentaliteta naroda kojem pripada.
Možda je Džemaludinova misija (bila) da isprovocira neke pozitivne promjene u narodu.
No, prije će biti da se radi o niskim strastima lične osvete.
I to ga je nepovratno koštalo.
