Piše: Sead Numanović
Stav da će glasati ZA Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici i smjenu tadašnjeg ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića, poslanicu stranke Dritana Abazovića, Suadu Zoronjić koštao je mjesta potpredsjednice Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija.
Abazović joj nije mogao, a ni htio, "halaliti" soliranje.
Zoronjić je, nakon što je početkom aprila, kada je za politicki.ba iznijela svoj čvrst stav, doživjela kritike predsjednika, ali i nekih istaknutih rukovodilaca GP URA.
Ostala je nepokolebljiva!
Kada se glasalo u Skupštini Crne Gore za to da li da se u dnevni red uvrsti glasanje o Prijedlogu rezolucije o genocidu u Srebrenici, opet je bila ZA. Pridružila joj se i stranačka kolegica Božena Jelušić.
Miloš Konotar, predsjednik Kluba poslanika GP URA i Srđan Pavićević, poslanik GP URA u Skupštini Crne Gore, bili su PROTIV.
Kao što su bili protiv i stavljanja na dnevni red smjene Leposavića.
Kada je Zoronjić "zakucala", Abazović nije imao kud.
Naruku mu je išlo i to da je prihvaćen amandman Demokrata Crne Gore, Alekse Bečića, nakon čega je i taj poslanički klub glasao ZA Rezoluciju, ali i smjenu Leposavića.
Abazović se tako "provukao", davši četiri ruke ZA i onako ogromnoj većini onih koji su podržali obje tačke dnevnog reda i izglasali ih.
"Kud svi Turci, tu i mali Dritan", reklo bi se.
Sada Abazović svim sredstvima nastoji zauzeti poziciju za govornicom u Potočarima.
"Neka neko objasni ovim ljudima da Potočari nisu bina. I ako su zarad karijere spremni da gaze preko leševa, neka nađu neke druge. Preko naših neće. Niko nije važniji od 19 ljudi koje ćemo pokopati 11. jula. I niko osim njih nije tema", morao je objaviti na Twitteru Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari Srebrenica.
Ovakav gest otkrio je tek djelić zakulisnih igara koje traju pred pripremu još jedne dženaze u Potočarima.
Abazović je taj koji, bez stida i srama, gazi preko leševa i do govornice.
Abazović je i taj koji je bio jezičak na vagi.
Na njemu je bila odluka ko će činiti novu vladu Crne Gore, nakon augustovskih izbora prošle godine.
Bez premišljanja, a on najbolje zna zašto, odlučio se za četnike i protivnike Crne Gore, njenog euro-atlantskog puta, multietničnosti i progresa.
Cijeli je niz izjava koje je dao nakon toga, a zbog kojih bi se morao stidjeti!
Uporno je minimizirao težinu napada na bošnjačku, albansku i druge manjinske zajednice u Crnoj Gori.
