Opjevavanje ubica čija je biografija ispisana krvlju poklanih u Drugom svjetskom ratu, kao i njihovih nasljednika iz devedesetih godina, slika su pomućenog razuma nekadašnjeg socijaldemokrate koji je kao takav i doveden na čelo entiteta RS.
Piše: Almasa Hadžić
Voli Milorad Dodik da zapjeva. Na
seoskim vašarima, slavama, na druženjima političkih istomišljenika, na
obilježavanjima zločinačkih rođendana, pa čak i u kabinetu državnog
Predsjedništva čiji je član.
Nedavno pjevanje u zgradi
Predsjedništva BiH, u žarkoj želji da mu, zbog nepoštovanja funkcije i mjesta
na kome pjeva neko pokuša „uvrnuti pjevalo“, kako bi svijetu dokazao ispravnost puta razaranja BiH kojim je zajahao, po svoj prilici, bilo je i
posljednje pjevanje kojim je, bar na prostoru Federacije mogao zadiviti svoje
obožavaoce.
Propali „koncert“ u Predsjedništvu
okrenuo ga je ponovo u entitet kojim neprikosnoveno vlada, ali na kome mu glas,
u želji da pokaže svoju neupitnu snagu, nerjetko i „zariba“.
„Lepi Mića“ srpske politike u Bosni
i Hercegovini, Milorad Dodik, ovog vikenda, oglasio se sa najnovijim
četničkim repertoarom.
Na vašaru u Bronzanom Majdanu kod
Banje Luke otpjevao je jednu od mnogobrojnih oda posvećenih četničkom zločincu,
koljaču sunarodnjaka njegovog političkog družbenika Dragana Čovića, Manetu
Rokviću.
Današnji naraštaji skoro da bi i
zaboravili na zločinca Rokvića da na zvaničnoj stranici političke partije čiji
je predsjednik Milorad Dodik, nisu objavljeni trenuci muzičkog uznesenja, kojim
„voljeni vođa“ i partijska mu bratija slave koljača iz Drugog svjetskog rata
čiji su zločini poseban trag ostavili na prostorima Dalmacije.
Oni koji su na zvaničnoj stranici
njegove stranke poslušali djelić opjevavanja, tačnije oživljavanja četnika Rokvića
kroz prijeteće hajdekanje „kad se braća Srbi slože“ ako su kojim slučajem do
sada bili u „ilegali“, napokon mogu hrabro iskoračiti iz svojih četničkih
jazbina i bez straha kazati da su Rokvićevi sljedbenici, samo sada okupljeni
pod bajrakom Milorada Dodika.
Na četnikovanju u Bronzanom Majdanu
Milorad Dodik je napokon pokazao sebe u prirodnoj, mentalnoj veličini i obliku.
To je ono što smo vidjeli. Ono što
nismo je mnogo gore i strašnije.
Opjevavanje ubica čija je
biografija ispisana krvlju poklanih u Drugom svjetskom ratu, kao i njihovih
nasljednika iz devedesetih godina, slika su pomućenog razuma nekadašnjeg
socijaldemokrate koji je kao takav i doveden na čelo entiteta RS.
Nije kriv Pjevač Milorad, već oni koji
godinama podržavaju njegov repertoar.
