Piše: Almasa Hadžić
Nema dana kada u nekom od svojih javnih obraćanja Milorad Dodik Bošnjake ne nazove muslimanima, o čemu god da razgovara.
Naravno, ne pominje ih u kontekstu nekog muslimanskog vjerskog obreda ili svečanosti koju tog dana Bošnjaci - muslimani obilježavaju u danu kad ih se on "sjeti", već u namjeri da javnosti saopći kako Bošnjaci nisu narod, već vjerska skupina koju on, kao političar, eto, mora durati.
A ako nisu narod, onda nemaju pravo na državu i na njene upravne mehanizme, već samo na tespih i džamiju i to, kako im, u poimanju vlastitog razmjevanja života muslimana upravo on odredi.
A šta bi bio Milorad Dodik da mu nije bilo Bošnjaka?
Onih koji idu u džamiju, poste ramazan, slave Bajram, sunete sinove i uz to se bave politikom, određuju koji se zakon može a koji ne može primjenjivati, glasaju u skupštinama, bave se naukom u zemlji i u svijetu...
Pa, objektivno, bio bi ono što je bio i prije nego što su ga ti isti učinili poznatim: švercer cigaretama, namještajem, eventualno interpretator narodnih pjesama u pokušaju ili vlasnik političke partije koji bi, redovno, padao na koljena pred "muslimanima" da mu, kad se odlučuje o njegovom izboru za nešto ili u nešto, pozajme koju ruku.
Oni koji se sjećaju vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu, bar mi u Tuzli, dobro se sjećamo kako se taj isti Milorad Dodik umiljavao Bošnjaku, to jest muslimanu, Selimu Bešlagiću, tadašnjem gradonačelniku Tuzle, kako bi međunarodnim zvaničnicima koji su Selima svako malo obilazili i divili se njegovoj građanskoj širini, o njemu, to jest Miloradu, koju lijepu Selim progovorio.
Vodio ga je Selim u Italiju i pokazivao raznim međunarodnim organizacijama kao "svijetli primjer demokratije".
Amerikanci ga, potom, uz usmenu preporuku Bošnjaka, vodili u Ameriku, pa ga onda zajedničkim snagama i Amerikanci i Bošnjaci, to jest "muslimani" bez kojih ne može ni leći ni ustati, dva puta birali na prijestolje entiteta Rs.
Slušajući ga kako Bošnjacima odriče pravo na naciju, nazivajući ih njihovom vjerskom odrednicom, mnogi se pitaju šta je to u Miloradu Dodiku tako "prokuhalo" pa ih u komunikaciji i kad treba i kad ne treba naziva muslimanima, a ne njihovim nacionalnim imenom Bošnjaci.
Neki bi rekli da je to napadna mržnja spram Bošnjaka, drugi bi opet pomislili kako je Dodikov švercerski duh skont'o da je pljuvanje po muslimanskoj prepoznatljivosti Bošnjaka, najlakši put da se on iz nekih tamo Laktaša u Bosni, prisloni evidentnoj islamofobnoj histeriji u svijetu i političarima koji je predvode, i tako stekne kakvu takvu, svjetsku prepoznatljivost.
Ali, ne znaju ljudi.
Milorad Dodik, jednostavno, ima kompleks Bošnjaka-muslimana.
Bošnjaci su neizbježan faktor u njegovoj političkoj biografiji i od dana kad je to shvatio Milorad Dodik jednostavno, traga za načinom kako da ih izbriše iz svog političkog rodnog lista, a ako to ne može, bar da ih ponizi, obesmisli kao narod, proglasi evropskom opasnošću, srpskim mrziteljima...
Na njegovu žalost ne ide mu kako je planirao.
