Prvi put se desilo da zastava Bosne i Hercegovine ne bude istaknuta tokom susreta. Mnogo toga podsjećalo je na sastanke ruskog vladara s njemu potčinjenim Ramzanom Kadirovim.
Piše: Sead Numanović
Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin višestruko je ponižen prije par dana na Samitu Šangajske organizacije za saradnju (SOC).
Čak četiri predsjednika država ostavilo ga je da čeka.
Sve su bilježile kamere, uključujući i susrete članova delegacija Rusije i države čijeg je lidera Putin čekao, njegovo nastojanje da bude zabavan novinarima...
Danas Putin nije čekao.
U njegov ured utrčao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik.
Drugi put ove godine. I to u prilično kratkom vremenskom razmaku.
Politički lider bosanskih Srba postao je jedini političar s područja Starog kontinenta koji se s ruskim diktatorom sastao dva puta u manje od godine dana.
Razgovor je bio sasvim očekivan.
Ništa spektakularno na prvi pogled. Izbori u BiH, podrška Dodiku, "prijateljska fudbalska utakmica" sa nogometnom reprezentacijom Bosne i Hercegovine i - to je to.
Ali nije!
Sastanak je duže trajao nego li se može pročitati na zvaničnoj stranici ruskog predsjednika.
I, po prvi put, kako imamo ovakve događaje, izostala je zastava Bosne i Hercegovine.
Putin i Dodik sretali su se više od 10 puta. Neki kažu i da je ovo 14. njihov susret. Ili možda 13.
I uvijek je zastava Bosne i Hercegovine bila nezaobilazna.
Sada je nije bilo.
Dalje, Putin je Dodika dočekao s naglašenom bliskošću.
Ako pogledate fotografije sa sastanaka koje je samo tokom istog dana kada je ugostio Dodika ruski vladar života i smrti imao - na svima je upadljiva distanca. Osim u ovom slučaju.
Dodikov susret s Putinom asocirao je na njegovo nedavno viđenje s predsjednikom Čečenske Republike Ramzanom Kadirovim.
Jedina razlika ta dva susreta je da su lider bosanskih Srba i ruski vladar komunicirali preko posrednika - prevodioca.
Dodik se vraća u Bosnu i Hercegovinu s ogromnim kapitalom. On prelazi granice naše države.
Aleksandar Vučić ne može se pohvaliti sa dva susreta. Dodik može. Trenutno, dakle, Dodik jeste najveći Srbin u regionu, mjereno parametrima njegovom i Vučićevog miljea.
U BiH, Dodik je susret s Putinom iskoristio da sebe ojača nepune dvije sedmice prije izbora.
Na Zapadu su vidjeli, naravno, šta se desilo u Kremlju.
Za njih niti je to nešto novo, niti je posebno bitno.
Kada budu morali, pričat će i s Dodikom. I to se dešava i sa i bez njegovog susreta s Putinom.
No, učvršćeno je i kod njih uvjerenje da je "Dodik ipak prejak u ovom momentu".
To što nema zastave Bosne i Hercegovine jeste poruka. U najboljem slučaju po nas, Kremlj je izvršio odmazdu što se naša država pridružila nekim od sankcija Zapada protiv Rusije.
No, stvari mogu komotno ići i mnogo dalje od toga.
Napisasmo već i paralelu susretanja Putina s Dodikom i istog s Kadirovim.
Zasigurno za ruskog vladara i nema neke razlike između Srba i Čečena. U oba slučaja to je potrošna roba. Piun na globalnoj šahovskoj tabli kojeg se aktivira kad treba i odbaci kad mu istekne rok trajanja.
Hoće li umeđuvremenu "piun" biti aktiviran da pokrene još jedan krvavi ratni požar, to zna samo Putin.
Dodik mu jeste tek jedan u nizu "zaljubljenih pionira koji bi život dali za njega", a da mu Putin ni ime ne zna.
I to ga ne sprječava, šta više!, da ga iskoristi.
U konačnici, nekada u budućnosti - bližoj ili daljoj - i Dodik i Putin završit će na smetlištu historije. Tamo gdje su i jedan Hitler i Musolini, na primjer. Nadati se da put do tog kraja neće biti ispunjen i tijelima masakriranih Bosanaca i Hercegovaca.
A u Zapad se baš i ne možemo pouzdati.
