Argumenata zbog čega Milorad Dodik treba otići iz političkog života entiteta Rs i države Bosne i Hercegovine je na pretek. No...
Piše: Almasa Hadžić
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine naredila je ponovno brojanje glasova za predsjednika Rs, na izborima održanim 2. oktobra.
Prema do sada objavljenim rezultatima u utakmici za predsjednika, Milorad Dodik, kandidat SNSD-a pobjedio je Jelenu Trivić kandidatkinju udružene opozicije Rs.
Je li - nije li pobjedio, je li ili nije bilo krađa glasova, pokazat će njihovo ponovno brojanje.
Ko će, nakon ponovljenog brojanja, biti pobjednik, za mnoge koji ne žive u entitetu Rs je svejedno.
I Trivić, kao i Dodik bore se za vlast i sve ono što vlast sa sobom nosi, ali i za ostavštinu ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića koja se bilježi pod imenom Rs.
Da je to tako gledamo ovih dana na banjalučkim protestima organiziranim u znak podrške Jeleni Trivić, baš kao što smo gledali godinama na raznim mitinzima organiziranim u znak podrške Miloradu Dodiku.
Borba za pravdu i nekad i sada, bez razlike čiji su "borci" na ulici, simbolizirana je u transparentima na kojima su likovi osuđenih ratnih zločinaca.
"Dodik bi ukrao s mrtve majke pokrovac", kaže na jednoj TV stanici ovih dana, ostrašćeni Srbin iz Zvornika, priznajući da je i sam "radio za Jelenu", to jeste namicao, odnosno, krao glasove za njen što bolji izborni rezultat.
Kralo se jeste. Ko više, ko manje, pokazat će brojanje glasova koje slijedi.
I tu dolazimo do pitanja na koja za sada samo možemo slutiti odgovore.
Ako se zaista pokaže da je prilikom brojanja glasova za predsjednika/cu Rs pokradena kandidatkinja Jelena Trivić, onda se nameće suštinsko pitanje šta to Bosna i Hercegovina dobija sa njenim izborom na čelo entiteta Rs.
Što se tiče odnosa prema Rs, učvršćivanja njenih temelja na putu ka otcjepljenju, nema razlike između Dodika i Trivić.
Što se tiče nekih drugih parametara koji idu u prilog jednog ili drugog kandidata, oni se, ipak, razlikuju.
Na jednoj strani Dodiku se pripisuje težak kriminal, bahat je, nerjetko bezobrazan i nekulturan, spreman da vrijeđa sagovornika, posebno ako je druge nacionalnosti što u vremenu i prostoru u kome živi sa sobom nosi atribute teškog primitivizma, ali i straha, spreman je i da pjeva i da se udara, i da danas negira ono što je jučer kazao.
Na drugoj, pak, strani Trivić je obrazovanija, daleko kulturnija od Dodika, neopterećena kriminalom, ali samoljubljiva i sujetna do mjere da se, u borbi da dokaže da je veća srpkinja i od samog patrijaha, ponekad doima tvrdoglavo glupom, što na putu kojim je Dodik poveo Rs može za njena politička leđa biti preveliki teret.
Dolazak Jelene Trivić na čelo Rs, odnosno skidanje sa liste najvećih i najznačajnijih Sraba u Rs Milorada Dodika, realno, moglo bi relaksirati odnose u Bosni i Hercegovini, ali i regionu.
No, treba sačekati.
Hoće li se ona u ime Rs sastajati sa Orbanom i, ako hoće, da li će učestvovati u kriminalnim talovima koji se u Rs već pominju kao posljedica prijateljstva mađarskog premijera i Milorada Dodika, veliko je pitanje.
Hoće li Trivić, bude li izabrana, primiti Vladimir Putin, na način kako je primao Milorada Dodika, navodno, opunomoćenika svoje politike za zapadni Balkan i ako hoće, za čije će se interese u svojoj državi i entitetu ista boriti?
Ruske? .
Kakav će kontakt imati Trivić sa Dodikovim lobistima po svijetu i hoće li ih pitati gdje su i za koje potrebe potrošili ogromne novce građana Rs?
Ako bude to što želi da bude, hoće li Trivić prvi čestitati Dragan Čović najveći saveznik i obožavatelj politike rastakanja Bosne i Hercegovine, koju je u zadnjih desetak godina kroz entitetske poluge vlasti, provodio Milorad Dodi i kako će se ista postaviti prema političkom savezu ove dvojice obožavatelja ruskih interesa na Balkanu?
I tako dalje.
Prilikom ulaska u politički život entiteta Rs i države Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik doživljen je kao politički „dašak svježeg vjetra sa Balkana“.
Danas se on, u istim krugovima koji su svojevremeno "udisali" njegovu političku svježinu, pominje kao teško kriminalizirani političar, stavlja ga se na sve moguće crne liste, malo ko se, osim Vučića, Putina i Orbana, kao i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, sa njim želi i u putu sresti.
Ne treba sumnjati da će i Jelena Trivić, pokaže li se da je pobjednica u utrci za poziciju predsjednice Rs, u sav glas, baš kao i nekada Milorad Dodik, biti slavljena kao politički "dašak svježeg vjetra sa Balkana" i to od istih onih koji su Dodika nekad slavili.
Argumenata zbog čega Milorad Dodik treba otići iz političkog života entiteta Rs i države Bosne i Hercegovine je na pretek.
Njegov ostanak na vlasti je nastavak daljeg kako ekonomskog, tako i ljudskog propadaja Rs, posebno što se entitet u kome je suvereno vladao svih ovih godina bezglavo prazni.
Takav, bilo bi dobro da ode, ako ništa da bar, koji mjesec, vjerujemo da bez njega, ipak, može krenuti neka tranzicija na entitetskoj političkoj sceni, a time i u državi Bosni i Hercegovini.
Jelena Trivić se mentalno, posebno kad je u pitanju odnos prema ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini i njihovim počiniteljima, prema genocidu u Srebrenici, priznavanju prava na bosanski jezik kao i priznavanju mnogih drugih ljudskih prava Bošnjaka, Hrvata i ostalih naroda koji žive u Rs, uvjerili smo se bezbroj puta, ne razlikuje mnogo od Milorada Dodika.
Možda, je u nekim stvarima drukčija.
Zasad, znamo da nije krala državnu kasu niti je karade.
Pa i to je nešto.
