Kakvim li tek epitetima časti sarajevsku političku "muslimansku reprezentaciju", odnosno svoje bošnjačke partnere u vlasti, ako već Đokoviće upoređuje sa "ciganijom"?
Piše: Almasa Hadžić
Milorad Dodik javno je popljuvao planetarno popularnog tenisera Novaka Đokovića.
Nije Đoković samo planetarno popularni teniser već je on trenutno najpoznatiji Srbin u svijetu sa kojim će se, pored onih rođenih, dugo još ponositi i identificirati svako, čak i nerođeno srpsko dijete.
Uspjesi Novaka Đokovića za sve njegove sunarodnjake, pa i mnoge ljubitelje tenisa koji se nacionalno ne identificiraju sa njim, poštuju se i cijene.
On je, naprosto, srpska sportska ikona zbog čega se javne uvrede koje je spram njega i njegove porodice izrekao Milorad Dodik, posebno kod njegovih poštovalaca u Srbiji, doimaju kao nedopustivo svetogrđe.
O Novaku Đokoviću sve se zna.
O Miloradu Dodiku, mislili smo da se sve zna, ali, nažalost, a možda i na sreću, malo smo se prevarili.
Znali smo da je agresivan, primitivan, nekulturan, neuravnotežen, moralno izuzetno upitan, manipulator sklon prevarama i lažima, potcjenjivanju, izljevima rasizma i nacionalnog vrijeđanja drugih i drugačijih i još mnogo čemu što ga, bez obzira na svu političku i materijalnu moć koju je u vremenu koliko se bavi politikom sebi namaknuo, svrstava među patološki neostvarene ljude, odnosno "ljude s falinkom".
Znali smo da je takav, ali nismo znali da je do te mjere frustriran činjenicom da neko može biti važniji, poznatiji i omiljeniji Srbin od njega, i da je u to ime spreman zarežati i na ono na čemu u svom političkom djelovanju godinama opstaje kao što su srpski obraz, srpska duša, srpska moć, veličina, a što u poimanju svakog živućeg Srbina danas predstavlja i ime Novaka Đokovića.
Da se razumijemo: nisam fan Novaka Đokovića, ali poštujem njegove sportske uspjehe. Njegove pozitivne i negativne ljudske osobine, apsolutno me ne dotiču, ustvari, ne tiču me se.
Ali me se itekako tiče to šta radi i kako se ponaša Milorad Dodik čija patologija odlučuje o pitanjima važnim za državu u kojoj živim.
Ako je u trenutku kad mu je Đokovićevo ime trebalo da, koliko toliko, popravi uništeni mu rejting, kako među vlastitim narodom, tako i u javnosti uopće, mogao istog na onako primitivan način da vrijeđa i ponizi, važno se zapitati kako tek Milorad Dodik vrijeđa i ponižava ljude u djelokrugu svog posla, političke partnere, posebno one u Sarajevu koje je već odavno nazvao "političkim invalidima".
Kakvim li tek epitetima časti sarajevsku političku "muslimansku reprezentaciju", odnosno svoje bošnjačke partnere u vlasti, ako već Đokoviće upoređuje sa "ciganijom"?
Jesmo li to, možda, počeli shvatati, kao normalne uvrede Srbina Milorada Dodika spram Bošnjaka i njihovih političkih i svih drugih predstavnika?
Pita li se iko šta je to po shvatanju Milorada Dodika "ciganija"? Jesu li za njega Romi, odnosno Cigani, mjera za "nikog i ništa"? Očigledno da jesu.
Njegovo komično vađenje iz primitivne rupčage u koju je upao, zaslugom svog (ne)karaktera koji ne poznaje poštovanje, ljudski odnos spram bilo koga, pa makar to bio političar, umjetnik, sportista ili prodavač kupusa na pijaci, upozorenje je svakom ko ima posla sa Miloradom Dodikom, ko sa njim nešto pregovara i dogovara, da je riječ o osobi kojoj se, blago rečeno, ne može, ustvari ne treba vjerovati.
Javnim emitiranjem snimka u kome vrijeđa porodicu najvećeg srpskog sportiste, kao i samog sportistu, Milorada Dodika je, kažu, stigla "Božija kazna".
Zasluženo.
Vrijeme je da i njegov narod vidi s kim ima posla.
Mi ostali smo odavno znali, ali još uvijek saznajemo..
