Da, Srbija i Aleksandar Vučić štite ratne zločince!

Ta je država postala „sigurna kuća“ u kojoj bi se, po svoj prilici, za neka buduća klanja, strijeljanja, silovanja trebali odgajati njihovi nasljednici.

Piše: Almasa Hadžić

Srbija nema namjeru, neće, ne želi, pravosuđu Bosne i Hercegovine isporučiti Duška Kornjaču, optuženog za teške ratne zločine počinjene na području općine Čajniče u prvim mjesecima agresije na BiH.

Neće to Srbija jer njen predsjednik Aleksandar Vučić ne želi kvariti mir ratnog zločinca iz Čajniča, kojemu je sa još nekoliko stotina, što osuđenih, što optuženih, što osumnjičenih ratnih zločinaca iz protekle agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, njegova država postala „sigurna kuća“ u kojoj bi se, po svoj prilici, za neka buduća klanja, strijeljanja, silovanja trebali odgajati njihovi nasljednici.

Neće Srbija jer to neće njen predsjednik Aleksandar Vučić, koji je, upravo u vrijeme zločinačkih pohoda po BiH raznih Kornjača, Šešelja i drugih „uglednih ljekara“ – planera i izvršilaca ratnih zločina, politički, a i moralno, stasavao pod skutima takvih, da bi ih danas tako gorljivo štitio od sudske odgovornosti i negirao djela koja su počinili.

Neće Srbija, jer to neće njen predsjednik Aleksandar Vučić, baš kao što nisu htjeli ni njegovi prethodnici na srbijanskom tronu, kakvi su bili i Vojislav Koštunica i Boris Tadić i cijela bulumenta njihovih ministara, a zbog kojih će se, nažalost, Srbija kao država, u udžbenicima historije u svakoj, iole pravnoj državi u svijetu, tražiti pod šifrom „akademija zločina“.

Ako srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, još uvijek računa na bosansko kratko pamćenje kad izjavi da on „ne štiti ratne zločince“ već da je njihov miran boravak u Srbiji „zaštita principa“, onda je, zaista, pobrkao i vrijeme i principe na koje se poziva.

Brigada počinitelja ratnih zločina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, bilo da su rođeni u Srbiji ili u zemljama gdje su zločine činili, poznato je da već 26 godina, mirno živi u Srbiji.

Ubice iz Vukovara, koljači iz Škabrnje u Hrvatskoj, zatim oni iz Bijeljine, Zvornika, Foče, Višegrada, Brčkog, Kalinovika, Ilijaša, Bratunca, Sarajeva, o Srebrenici da i ne govorimo, ne samo da su uredno smješteni i dobro štićeni od strane srbijanskih vlasti, već su, znatan broj njih, postali „ugledni članovi“ srbijanskog političkog, ekonomskog, pa i javnog života

Nije valjda da Vučić misli da u Bosni ne znaju na kojim adresama u Srbiji stanuju štićeni ratni zločinci, čiju zaštitu i on i njegova vlada pravdaju tobožnjom zaštitom srpskog naroda.

Kako su god novinari zakucali na vrata njegovog „uglednog ljekara“ – zločinca Duška Kornjače, mogli bi zakucati i na vrata ubice tuzlanske mladost Novaka Đukića, ili se oglasiti pod prozorima ubice iz Bijeljine - beogradskog DJ-a Srđana Golubovića

Mogli bi „zastati“ i pred kapijom crkve ispred koje je jeromonah Gavrilo blagosiljao „Škorpione“ u vrijeme njihovog zločinačkog pohoda na Srebrenicu, ili još bolje, pokucati na vrata rezidencija nekih od Vučićevih partijskih kolega.

Istih onih sa kojima je i sam, prilikom ratnih „izleta“ iznad Sarajeva, nišanio djecu po sarajevskim ulicama.

Da, Aleksandar Vučić i njegova Srbija jesu zaštitnici ratnih zločinaca!

Jer da nisu, i Kornjača, i Đukić, i Golubović, i pop Gavrilo i stotine drugih Kornjača, Đukića, Golubovića i popova sličnih Gavrilu, danas bi bili iza rešetaka.

Nadati se da onaj časniji dio Srbije neće pristati na Vučićeve podvale kojim zaštitu zločinaca, pokušava podvesti pod zaštitu srpskog naroda.